Forum namijenjen svim temama vezanim za dionice, obveznice i druge vrijednosne papire te trgovanje istima u Hrvatskoj.
Wave777
16.05.2025. u 16:17
iskusan
veliki krug prijatelja
dobar
Wave777
27.05.2025. u 20:55
iskusan
veliki krug prijatelja
dobar
mikro
12.11.2025. u 09:51
legenda
veliki krug prijatelja
izvrstan
Nije mi jasno zašto se Ingra ne proda … ipak su BREND firma … jel da …
DAJ PET !!!
klisko
02.04.2026. u 14:26
iskusan
veliki krug prijatelja
Evo konkretnih i službenih podataka o trenutnom stanju:
- Ovisnost o Areni Zagreb: tvrdnja o preživljavanju na temelju najma Arene ima uporište u brojkama. U 2025. godini prihodi od zakupa Arene Zagreb iznosili su 4,38 milijuna EUR, dok su ukupni prihodi grupe bili tek nešto viši. To potvrđuje da je Arena i dalje ključni, a u nekim razdobljima i gotovo jedini značajan izvor stabilnog novčanog toka za tvrtku.
- Minimalna operativna aktivnost: Tvrtka se službeno svrstava u kategoriju malih poduzetnika. Prema podacima za 2024. godinu, INGRA je imala svega 14 zaposlenih, što je pad od preko 26% u odnosu na godinu ranije. Ovako mali broj ljudi sugerira da se tvrtka više ne bavi velikim građevinskim radovima, već prvenstveno upravljanjem imovinom i inženjerskim savjetovanjem.
- Novac i dioničari:
- Vlastite dionice: Umjesto isplate klasične dividende (koja se godinama ne isplaćuje), INGRA redovito provodi otkup vlastitih dionica na burzi. Primjerice, u ožujku 2026. godine tvrtka je kupila dodatnih 10.000 dionica, čime je dosegla 5,12% temeljnog kapitala u vlastitom posjedu. Ovakvi potezi često se interpretiraju kao način povećanja vrijednosti udjela za preostale velike dioničare bez izravne isplate dobiti.
- Dobit: Unatoč padu prihoda, tvrtka je u 2025. godini prikazala neto dobit od 1,42 milijuna EUR. Kritičari često ističu da se ta dobit ostvaruje kroz financijske akrobacije i stabilan prihod od države/grada za Arenu, dok se stvarna građevinska operativa “ugasila”.
- Status na burzi: Iako je dionica (oznaka INGR) i dalje aktivna na Zagrebačkoj burzi s cijenom oko 2,02 EUR (ožujak 2026.), likvidnost je često niska, što je tipično za tvrtke koje više ne privlače široki krug investitora.
Ukratko, INGRA službeno egsistira kao dioničko društvo, ali njezin realni profil je danas više holding za upravljanje imovinom (ponajviše potraživanjima i najmom Arene) nego građevinski gigant kakav je nekad bila.
- Vlastite dionice: Umjesto isplate klasične dividende (koja se godinama ne isplaćuje), INGRA redovito provodi otkup vlastitih dionica na burzi. Primjerice, u ožujku 2026. godine tvrtka je kupila dodatnih 10.000 dionica, čime je dosegla 5,12% temeljnog kapitala u vlastitom posjedu. Ovakvi potezi često se interpretiraju kao način povećanja vrijednosti udjela za preostale velike dioničare bez izravne isplate dobiti.
realno nakon prihoda od arene očekivano je da će ići u likvidaciju
To je scenarij o kojem se u financijskim krugovima spekulira već godinama, a temelji se na jednostavnoj matematici i pravnom okviru projekta
Arena Zagreb.
Evo ključnih argumenata koji idu u prilog tvojoj tezi da je INGRA zapravo „projektna tvrtka s rokom trajanja“:
1. Model javno-privatnog partnerstva (JPP)
Ugovor o zakupu Arene Zagreb potpisan je na 28 godina (ističe oko 2036. godine). Nakon tog razdoblja, objekt prelazi u vlasništvo Grada Zagreba i države. Budući da Arena čini preko 90% prihoda grupe, prestankom tog ugovora INGRA gubi svoj „aparat za održavanje života“.
2. Pražnjenje operative
INGRA više nema vlastitu mehanizaciju, tisuće radnika niti nove velike ugovore u inozemstvu. Svedena je na administrativni hladni pogon od desetak ljudi. Bez novih kapitalnih projekata, tvrtka nema što raditi nakon što Arena prestane generirati novac.
3. Strategija „isisa“ vrijednosti
Umjesto ulaganja u novu proizvodnju, dobit se usmjerava na:
- Otkup vlastitih dionica: Čime se koncentrira moć i povećava vrijednost udjela preostalih velikih igrača.
- Pokrivanje starih dugova: Čišćenje bilance kako bi se izvukao maksimum do zadnjeg dana.
4. Što nakon 2036.?
Ako se do tada ne dogodi radikalan zaokret (novi veliki projekt sličnog kalibra, što je trenutno malo vjerojatno), INGRA bi doista mogla postati ”ljuska” (shell company). U tom trenutku likvidacija bi bila logičan poslovni potez za dioničare: prodati preostalu imovinu (poput ureda ili manjih udjela u kćerinskim tvrtkama), podijeliti ostatak novca i ugasiti pravni subjekt.
ingra “egzistira na najmu” je tehnički točan. Službena likvidacija prije isteka ugovora za Arenu ne bi imala smisla jer je Arena “zlatna koka”, ali nakon 2036. INGRA, u ovakvom obliku, praktički gubi svrhu postojanja.
Šta sa dionicama kad tvrtka propadne?
To je klasičan potez u tvrtkama koje su u fazi “izvlačenja” vrijednosti (tzv.
milking the cash cow). Iako se na prvu čini nelogičnim skupljati dionice tvrtke koja ide prema kraju, u pozadini su vrlo konkretni financijski i pravni interesi većinskih dioničara:
1. Povećanje postotka bez trošenja vlastitog novca
Kada INGRA kupuje vlastite dionice novcem tvrtke (dakle, novcem od najma Arene), te dionice se obično povlače ili ostaju u trezoru.
- Rezultat: Broj dionica na tržištu se smanjuje, a postotak udjela koji drže veliki dioničari (npr. Dinko Pejković ili povezani entiteti) automatski raste, a da oni nisu uložili ni euro vlastitog novca.
2. Kontrola nad likvidacijskim ostatkom
Kada tvrtka završi s radom i krene u likvidaciju, sve što ostane u blagajni (gotovina, nekretnine, preostala potraživanja) dijeli se dioničarima prema postotku vlasništva.
- Što više dionica “izbace” s tržišta otkupom, to veći komad tog preostalog kolača ide njima u džep na samom kraju.
3. “Čišćenje” malih dioničara
Otkupom se miču mali dioničari koji bi mogli raditi probleme na skupštinama, postavljati neugodna pitanja o poslovanju ili tužiti upravu. Cilj je ostati u uskom krugu ljudi koji se međusobno slažu oko toga kamo novac odlazi.
4. Isplata bez poreza na dividendu
U Hrvatskoj se na isplatu dividende plaća porez i prirez. Otkup vlastitih dionica je često “porezno učinkovitiji” način za podizanje cijene preostalih udjela ili indirektno nagrađivanje uprave kroz bonuse u dionicama.
Što će im dionice kad tvrtka “propadne”?
One im trebaju samo dok traje Arena. Plan je vjerojatno ovakav:- Do 2036.: Maksimalno iskoristiti novac od najma za plaće, bonuse i otkup dionica.
- Prije gašenja: Prodati sve što INGRA još posjeduje (npr. poslovni prostori u Humboldta, udjeli u projektima poput stanova ili turističkih zemljišta).
- Kraj: Isplatiti preostalu gotovinu sebi kao dioničarima i ugasiti firmu.
Ukratko: Dionice im ne trebaju za budućnost građevinskog diva, nego kao ”ulaznica” za podjelu preostalog plijena iz Arene.
- Do 2036.: Maksimalno iskoristiti novac od najma za plaće, bonuse i otkup dionica.
- Što više dionica “izbace” s tržišta otkupom, to veći komad tog preostalog kolača ide njima u džep na samom kraju.
Zašto sve ovo?
U ovakvim “zrelim” ili “zalazećim” tvrtkama, logika je sasvim drugačija.
Evo tri konkretna razloga zašto dioničari na vrhu to rade, čak i ako znaju da nakon Arene ostaje “pustoš”:
1. Trenutno izvlačenje gotovine (Skrivena dividenda)
Kada tvrtka kupuje vlastite dionice na burzi, ona zapravo upumpava gotovinu iz Arene u tržište.
- Štos je u ovome: Ako većinski dioničari (ili s njima povezane osobe/firme) prodaju dio svojih dionica samoj tvrtki (INGRI), oni su zapravo izvukli čistu gotovinu iz tvrtke, a i dalje su ostali gazde. To je puno diskretnije nego isplata dividende o kojoj bruje svi mediji.
2. Čišćenje “svjedoka” prije kraja
Što je manje malih dioničara (tzv. “malih od palube”), to je lakše donijeti odluku o likvidaciji ili prodaji preostale imovine pod uvjetima koji odgovaraju samo vrhu.
- Mali dioničari na skupštinama mogu tužiti upravu, blokirati odluke ili tražiti reviziju poslovanja. Otkupom dionica novcem tvrtke, vrh se rješava opozicije o trošku same tvrtke.
3. Vrijednost “ljuske” i porezni gubici
Čak i kad Arena ode, INGRA kao dioničko društvo ima određenu vrijednost koja nije vidljiva na prvu:
- Porezni štit: INGRA vjerojatno ima nagomilane gubitke iz prošlosti. Druga profitabilna firma može kupiti takvu “propalu” firmu samo da bi pripojila te gubitke i plaćala manji porez na vlastitu dobit.
- Građevinske licence i reference: Iako nemaju radnike, INGRA i dalje ima papire i povijest (reference) građene desetljećima. To se može skupo prodati nekom stranom igraču koji želi ući na EU tržište “preko noći” s firmom koja ima tradiciju od 1955.
Što ostaje dioničarima na kraju?
Ako na računu tvrtke zadnjeg dana ostane npr. 5 milijuna eura od zadnjih rata najma i prodaje ureda, a oni su otkupom dionica smanjili broj suvlasnika – tih 5 milijuna će podijeliti njih troje, a ne njih tristo.
Ukratko: Njima dionice ne trebaju da bi firma radila, nego da bi u trenutku gašenja svjetla samo oni imali ključeve sefa.
- Porezni štit: INGRA vjerojatno ima nagomilane gubitke iz prošlosti. Druga profitabilna firma može kupiti takvu “propalu” firmu samo da bi pripojila te gubitke i plaćala manji porez na vlastitu dobit.
- Mali dioničari na skupštinama mogu tužiti upravu, blokirati odluke ili tražiti reviziju poslovanja. Otkupom dionica novcem tvrtke, vrh se rješava opozicije o trošku same tvrtke.
Treba li im natpolovična većina?
za potpunu kontrolu nad ključnim odlukama (poput likvidacije, prodaje imovine ili promjene uprave) dioničari moraju imati
natpolovičnu većinu.
Međutim, u tvrtkama poput INGRA-e, situacija s kontrolom je često puno suptilnija zbog načina na koji je vlasništvo raspoređeno. Evo kako to zapravo funkcionira u praksi:
1. Skrbnički računi (Skriveni vlasnici)
službeni popis vrhu često zbirni skrbnički računi u bankama (npr. OTP banka, Interkapital).
- Iza tih računa stoje stvarni vlasnici čija imena nisu javna. To omogućuje pojedincima da kontroliraju veliki postotak dionica (često blizu ili preko 50%) bez da se njihovo ime izravno povlači po medijima.
2. Utjecaj trezorskih dionica
Tu dolazi do izražaja tvoja primjedba o kupnji vlastitih dionica. Prema zakonu, dionice koje tvrtka kupi od same sebe (trezorske dionice) nemaju pravo glasa na skupštini.
- Matematika kontrole: Ako tvrtka kupi npr. 10% vlastitih dionica, za donošenje odluka više nije potrebno 51% od ukupnog broja dionica, već 51% od onih koje su ostale na tržištu. Time većinski dioničari lakše dolaze do apsolutne moći bez kupnje novih dionica vlastitim novcem.
3. Trenutna vlasnička struktura (prema SKDD-u)
U vrhu vlasništva INGRA-e trenutno se nalaze:
- Dinko Pejković (predsjednik Uprave) koji izravno drži značajan paket dionica.
- Skrbnički računi (koji vjerojatno djeluju u dogovoru s upravom).
- Trezor INGRA-e (vlastite dionice koje tvrtka stalno dokupljuje).
4. Što će im tih 50%+1 na kraju?
Tih 50%+1 im treba upravo za zadnji čin:- Likvidacija: Samo većina dioničara može izglasati prestanak društva.
- Imenovanje likvidatora: Obično izaberu osobu od povjerenja koja će provesti prodaju preostale imovine.
- Isplata likvidacijskog ostatka: To je onaj novac koji ostane nakon što se podmire svi dugovi i proda Arena (ako išta ostane). Većinski dioničar s 51% uzima lavovski dio tog “zadnjeg novca”.
Oni ne kupuju dionice jer vjeruju u budućnost građevine, nego da bi osigurali da nitko sa strane (mali dioničari) ne može stopirati proces izvlačenja novca do samog kraja.
- Likvidacija: Samo većina dioničara može izglasati prestanak društva.
- Dinko Pejković (predsjednik Uprave) koji izravno drži značajan paket dionica.
- Matematika kontrole: Ako tvrtka kupi npr. 10% vlastitih dionica, za donošenje odluka više nije potrebno 51% od ukupnog broja dionica, već 51% od onih koje su ostale na tržištu. Time većinski dioničari lakše dolaze do apsolutne moći bez kupnje novih dionica vlastitim novcem.
Popis najvećih dioničara INGRA-e (stanje siječanj/ožujak 2026.) potvrđuje tvoju teoriju o visokoj koncentraciji moći u rukama nekoliko ključnih osoba iz same uprave tvrtke.
Evo tko drži glavne pakete dionica:
- Danko Deban (Predsjednik Uprave): 6,61%
- Dinko Pejković (Član Uprave): 6,42%
- INGRA D.D. (Trezor): 5,12% (Ovo su te vlastite dionice koje spominješ, a koje tvrtka stalno dokupljuje 1.1.1, 1.5.1).
- Franjo Herceg (Član NO): 4,68%
- Podravska banka d.d. (Skrbnički račun): 4,22%
- Josip Sedlar: 3,88%
- Tromont d.o.o.: 2,35%
Zašto im je 50% “na dohvat ruke”?
Iako pojedinačno nitko nema 50%, u praksi oni vladaju bez otpora:
- Djelovanje u sinkronizaciji: Ako zbrojiš udjele Debana, Pejkovića i Hercega, oni već kontroliraju gotovo 18% tvrtke 1.5.1. Uz skrbničke račune i povezane poslovne partnere (poput tvrtke Tromont), taj postotak je u realnosti puno viši.
- Trezor kao “prazna puška”: Budući da dionice koje drži sama INGRA (5,12%) nemaju pravo glasa, prag za donošenje odluka se spušta. Što više dionica tvrtka kupi u trezor, to manje dionica uprava treba imati u svom privatnom vlasništvu da bi imala apsolutnu većinu na skupštini.
- Mali dioničari su pasivni: Velika većina preostalih dioničara su mali ulagači koji se nikada ne pojavljuju na skupštinama. To znači da uprava s ovih 20-30% sigurnih glasova zapravo ima 100% vlasti u dvorani.
Zaključak o “vađenju novca”
Zanimljivo je da su upravo ključni ljudi uprave (Deban i Pejković) značajno povećali svoje udjele kupnjama na burzi u zadnjih nekoliko godina . To se savršeno uklapa u tvoju tezu: oni osobno postaju vlasnici kako bi, kad Arena isplati zadnji euro, upravo oni bili ti koji će na kraju taj novac legalno podijeliti kao dioničari.
- Djelovanje u sinkronizaciji: Ako zbrojiš udjele Debana, Pejkovića i Hercega, oni već kontroliraju gotovo 18% tvrtke 1.5.1. Uz skrbničke račune i povezane poslovne partnere (poput tvrtke Tromont), taj postotak je u realnosti puno viši.
Put do službenih
50% + 1 dionica na papiru je još dalek, ali u praksi kontrola funkcionira drugačije.
Evo zašto uprava ne “žuri” s kupnjom na burzi po svaku cijenu i zašto su kupovali skuplje:
1. Kontrola bez 51% (Efektivna većina)
- Pasivni dioničari: Na skupštinama dioničara INGRA-e rijetko se pojavi više od 40-50% ukupnog kapitala.
- Rezultat: Ako se na skupštini pojavi samo 40% dioničara, onaj tko ima 21% glasova zapravo ima apsolutnu većinu u dvorani i donosi sve odluke.
- Vrh piramide: Trenutni top 10 dioničara drži oko 38,5% tvrtke. To im je i više nego dovoljno za potpunu kontrolu nad svim procesima.
2. Zašto su kupovali na 3+ €? (Planovi nagrađivanja)
- Nagrađivanje rukovodstva: Mnoge dionice koje uprava (Deban, Pejković i ostali) posjeduje nisu kupljene kešom na burzi, već su dodijeljene kroz dugoročne planove nagrađivanja.
- Papirnata vrijednost: Te cijene od 3+ € često su bile obračunske vrijednosti u trenutku dodjele ili opcijskih ugovora. Njima je cilj bio dobiti što više komada dionica “besplatno” ili kroz bonuse, a ne nužno “uloviti dno” na burzi.
3. Problem likvidnosti na burzi
- Nema prodavača: Iako je cijena niska (oko 2,02 € u ožujku 2026.), na burzi se trguje vrlo malim količinama.
- Skok cijene: Čim bi netko pokušao kupiti značajan paket (npr. 5% ili 10%), cijena bi zbog slabe ponude odmah “odletjela” u nebo, čime bi kupnja postala preskupa.
- Obveza preuzimanja: Ako bilo tko (osobno ili u dogovoru s drugima) prijeđe prag od 25%, zakon ga obvezuje da objavi ponudu za preuzimanje cijele firme. To je ogroman trošak koji trenutni gazde vjerojatno žele izbjeći.
4. Strategija “Trezora”
- Besplatno jačanje: Tvrtka koristi novac od najma Arene za otkup vlastitih dionica u trezor (trenutno drži 5,12%).
- Mehanizam: Te dionice u trezoru nemaju pravo glasa. Što ih je više u trezoru, to je lakše onima na vrhu vladati s manjim postotkom privatnih dionica jer se “glasačka masa” smanjuje.
Oni ne trebaju trošiti svoj privatni novac da dođu do 51% jer već sada gazduju bez otpora. Kupnja dionica tvrtkinim novcem (trezor) i dodjela dionica samima sebi kroz bonuse osigurava im da ostanu na vrhu do zadnjeg dana najma Arene.
- Besplatno jačanje: Tvrtka koristi novac od najma Arene za otkup vlastitih dionica u trezor (trenutno drži 5,12%).
- Nema prodavača: Iako je cijena niska (oko 2,02 € u ožujku 2026.), na burzi se trguje vrlo malim količinama.
- Nagrađivanje rukovodstva: Mnoge dionice koje uprava (Deban, Pejković i ostali) posjeduje nisu kupljene kešom na burzi, već su dodijeljene kroz dugoročne planove nagrađivanja.