Poštovanje,
zanima me gdje se moguće informirati o promjenama koja će se dogoditi kada se stupiti u europsku uniju. Porezna politika, carine, uvoz sirovina, izvoz gotovih proizvoda, fondovi, financiranje… Bilo kakava preporuka za članke na internetu, web stranice, knjige, tečajeve, seminare, konzulting, možda se može ugovoriti neki sastanak u nekom ministarstvu i slično.
Unaprijed hvala
Kampanja za Referendum toliko je zaoštrila odnose ,
da su Eurofanatik i Euroskeptik prestali razgovarati …
Eurofanatik : " Idemo u EU !"
Eurorealist : " Ja neidem nikam ! "
(Večernji)
Vidim, ovdje se skupila lijepa ekipa euroskeptika.
Odmah da bude jasno, ja ći ići na referendum i glasati ZA. Vjerujem da će to bi većinski stav građana u HR.
Ovo je zemlja koja je oduvijek bila dio te europske civilizacije i ja ću se truditi koliko mogu da moja djeca budu ravnopravni dio te civilizacije, a ne da ih svrstavaju kao mene u neke posebne trake na aerodromima i drugim mjestima, da ih se ograničava i gleda kao neki ‘treći svijet’.
Što si čekao do sada?
Ako se osječaš manje vrijedan kao građanin Hrvatske i ako te smeta što te tri debela njemca svrstavaju u neki ‘treći svijet’, zašto se onda već nisi potrudio izvaditi radnu vizu kod tih prekrasnih EU nacisoida pa bi ti djeca već davno bila ravnopravni dio te civilizacije.
Odmah da i tebi bude jasno, ja baš zbog svoje djece ne želim u ikakvu asocijaciju sa EU jer želim da budu ponosni znajući tko su, od kuda dolaze i kome pripadaju te da njeguju svoje nacionalne, kulturološke i tradicijske civilizacijske običaje umjesto da polugoli paradiraju ulicama promovirajući tzv. sexualne slobode i sl…
Neće nama niti EU niti itko drugi priuštiti ništa dobroga, niti će riješiti naše državne probleme, nego će nas još samo dodatno zakopati i oguliti, iskoristiti, porobiti… a jedini izlaz nam je da se da se odlučno i odgovorno, sami, svojim radom, zalaganjem i domoljubljem pobrinemo se za sebe, svoje obitelji i svoju državu te da je ponosno ostavimo, kao uređenu i stabilnu narednim HRVATSKIM generacijama!
[/quote]
[thumbsup]
Ulazak u EU po pravilu: kakvi preci – takvi potomci
Koje licemjerje! Dva, tri tjedna prije referenduma Vesna Pusić i drugi dužnosnici govore o ravnopravnoj promidžbi koju će imati oni koji jesu i oni koji nisu za ulazak Hrvatske u Europsku uniju. Od 2000. do danas EU se danomice propagira i u vlasti i u medijima, protivnike Unije jedva čuje, pa je omjer između tih dviju propagandi tisuću prema jedan. U takvu su omjeru bile i šanse nekoga drugoga da u Hrvatskoj i Jugoslaviji poslije II. svj. rata dođe na vlast umjesto komunista. To sramotno gušenje istine o Europi, o tome kako nam je otela banke i velike profitabilne državne tvrtke, kako je ponizila hrvatske heroje i Domovinski rat i lišila nas suverenosti – ravno je partizanskoj prevari s kojom su eliminirane sve političke opcije osim komunističke, mnogim ljudima oteta imovina i ušutkani protivnici, a narod zastrašivan. Pa kad ulazak u EU najviše propagiraju Ivo Josipović, Zoran Milanović, Vesna Pusić… vrijedi pravilo: kakvi preci – takvi potomci.
Večernji list
Pero, još samo čekamo da citiraš Hrvatsko slovo i Glas koncila.
Vedrana Rudan: EU, jebi se!
Uskoro će referendum, od nas se bedaka očekuje da izađemo iz kuće i, ako smo normalni, glasamo za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju.
Često sam u Evropi, bar dva puta mjesečno.
U Sloveniji, u francuskom megamarketu kupujem francuske sireve, vina i šampanjac. U Italiji kupujem kilogram pena za devedeset centi, u Beč idem na izložbu Botera i Magrittea, u Nantu sam bila na skupu evropskih književnika.
Bila sam u Bilbau, Berlinu, Firenci… U godini koja je iza mene. Sve su to meni moje knjige dale. Razgovarala sam sa tamošnjim ljudima, to su bili “mali ljudi” poput mene, kukali su mi na sve teme.
Visokoobrazovana djeca im nemaju i nikad neće imati stalni posao, najčešće nemaju nikakav. Ako ga imaju, arhitekti, profesori, inžinjeri, liječnici, ni u teoriji ne mogu živjeti od svojih primanja. Ili žive sa roditeljima ili od roditelja. Moj znanac u Londonu na kontrolni pregled kod kardiologa mora čekati dulje nego moj sugrađanin Riječanin. Državne škole su u rasulu, ljudi se dijele na suludo bogate koji žive u svojim elitnim, čuvanim kvartovima i bijednike koji ne znaju da li će iduću godinu dočekati u rupi u kojoj trenutno žive. Beskućnici i prosjaci na svakom uglu. Javne bolnice su pravi horor a starce u Italiji u takozvanim državnim domovima jedu štakori. No to više i nije vijest. Privatne domove za svoje roditelje mogu plaćati samo najbogatiji a oni manje bogati plaćaju jeftine Ukrajinke da im starcima mijenjaju usrane pelene i uvaljuju papicu u usta.
Gotovo sve one rade na crno, dvadeset i četiri sata, za nikakvu lovu. O evropskim političarima znam više nego me zanima. Berlusconi je kriminalac, pedofil i rasist. Sarkozy je zločinac skompan s Amerima i nikakav mu nije bio problem poslati francuske avione da u Libiji “uvedu red” a francuski kriminalci iz nje izvuku naftu.
Njegovo tjeranje rumunjskih “cigana” tamo odakle su došli mediji nisu popratili velikom galamom. Tamošnji novinari nemaju vremena za teme iz života i analizu ličnosti nacića Sarkozya jer moraju “istražiti”, po bilo koju cijenu, da li je princ Charles peder.
Ne tako davno čitali smo što se već godinama dešava “Evropljanima” Poljacima koji su došli u London tražiti posao. Tretirani su poput robova, goli i bosi živjeli su u šatorima, crkavali od gladi i beznađa jer nisu mogli skupiti lovu za povratak u domovinu. Pomagali su im jednako gladni Londončani.
Većina ih je krepala pokraj kontejnera, oni koji su preživjeli i ostali rade kod nekog lopine u jalovoj nadi da će doći dan kad će moći doma poslati ili sebe ili pedeset funti.
I o seksualnom životu evropskih političara mnogo znamo. Berlusconi gol pokraj svoga bazena, Topolanek, bivši predsjednik Češke, sa kurcem u punoj erekciji gol pokraj istog bazena gleda kako se maloljetne kurvice praćakaju u vodi dok ih nonići ne pozovu na suho.
Sudovi. Samo Talijani znaju koliko se u njihovoj evropskoj zemlji čeka na pravdu. Korupcija u Evropskoj uniji ne samo da buja, ona je okovala čitavu Uniju. Banke rade što ih je volja, preko noći se urušavaju čitave zemlje, treba li ih nabrajati?
Grčka, Irska, Portugal, Španija, Italija…Države servisiraju mafijaše a optužuju narod za lijenost i obećavaju mu “stezanje pojasa” jer je on kriv za sve što mu se dešava. Lijeno smeće koje želi posao, liječnika, školovanje djeteta i pravo na život dostojan ljudskog bića.
I, eto, u takvu bih Evropu ja trebala veselo krenuti jer bez nje mi života nema. Ali ta i takva Evropa mi još od rata, naravno i prije ovog rata, određuje svaki trenutak u životu. Nisam zadovoljna “Evropom” u mom dvorištu. Nimalo.
Moja djeca već žive “evropskim životom”, ja ću skončati u domu u kakvom će i moji evropski vršnjaci. Ako mi bog da zdravlje i mene će gristi pantigane. Zašto ne bi bile hrvatske onoliko koliko bilo što danas u Hrvatskoj može biti “hrvatsko”?
Da li će njihovi ugrizi biti blaži ako budu “evropski”? Ne, ja neću glasati za ulazak u tu vašu Evropu.
Razumijem Pusićku i ostale pusiće i pusićke
Vedrana Rudan: EU, jebi se!
Uskoro će referendum, od nas se bedaka očekuje da izađemo iz kuće i, ako smo normalni, glasamo za ulazak Hrvatske u Evropsku uniju. Često sam u Evropi, bar dva puta mjesečno.
U Sloveniji, u francuskom megamarketu kupujem francuske sireve, vina i šampanjac. U Italiji kupujem kilogram pena za devedeset centi, u Beč idem na izložbu Botera i Magrittea, u Nantu sam bila na skupu evropskih književnika.
Bila sam u Bilbau, Berlinu, Firenci… U godini koja je iza mene. Sve su to meni moje knjige dale. Razgovarala sam sa tamošnjim ljudima, to su bili “mali ljudi” poput mene, kukali su mi na sve teme.
Visokoobrazovana djeca im nemaju i nikad neće imati stalni posao, najčešće nemaju nikakav. Ako ga imaju, arhitekti, profesori, inžinjeri, liječnici, ni u teoriji ne mogu živjeti od svojih primanja. Ili žive sa roditeljima ili od roditelja. Moj znanac u Londonu na kontrolni pregled kod kardiologa mora čekati dulje nego moj sugrađanin Riječanin. Državne škole su u rasulu, ljudi se dijele na suludo bogate koji žive u svojim elitnim, čuvanim kvartovima i bijednike koji ne znaju da li će iduću godinu dočekati u rupi u kojoj trenutno žive. Beskućnici i prosjaci na svakom uglu. Javne bolnice su pravi horor a starce u Italiji u takozvanim državnim domovima jedu štakori. No to više i nije vijest. Privatne domove za svoje roditelje mogu plaćati samo najbogatiji a oni manje bogati plaćaju jeftine Ukrajinke da im starcima mijenjaju usrane pelene i uvaljuju papicu u usta.
Gotovo sve one rade na crno, dvadeset i četiri sata, za nikakvu lovu. O evropskim političarima znam više nego me zanima. Berlusconi je kriminalac, pedofil i rasist. Sarkozy je zločinac skompan s Amerima i nikakav mu nije bio problem poslati francuske avione da u Libiji “uvedu red” a francuski kriminalci iz nje izvuku naftu.
Njegovo tjeranje rumunjskih “cigana” tamo odakle su došli mediji nisu popratili velikom galamom. Tamošnji novinari nemaju vremena za teme iz života i analizu ličnosti nacića Sarkozya jer moraju “istražiti”, po bilo koju cijenu, da li je princ Charles peder.
Ne tako davno čitali smo što se već godinama dešava “Evropljanima” Poljacima koji su došli u London tražiti posao. Tretirani su poput robova, goli i bosi živjeli su u šatorima, crkavali od gladi i beznađa jer nisu mogli skupiti lovu za povratak u domovinu. Pomagali su im jednako gladni Londončani.
Većina ih je krepala pokraj kontejnera, oni koji su preživjeli i ostali rade kod nekog lopine u jalovoj nadi da će doći dan kad će moći doma poslati ili sebe ili pedeset funti.
I o seksualnom životu evropskih političara mnogo znamo. Berlusconi gol pokraj svoga bazena, Topolanek, bivši predsjednik Češke, sa kurcem u punoj erekciji gol pokraj istog bazena gleda kako se maloljetne kurvice praćakaju u vodi dok ih nonići ne pozovu na suho.
Sudovi. Samo Talijani znaju koliko se u njihovoj evropskoj zemlji čeka na pravdu. Korupcija u Evropskoj uniji ne samo da buja, ona je okovala čitavu Uniju. Banke rade što ih je volja, preko noći se urušavaju čitave zemlje, treba li ih nabrajati?
Grčka, Irska, Portugal, Španija, Italija…Države servisiraju mafijaše a optužuju narod za lijenost i obećavaju mu “stezanje pojasa” jer je on kriv za sve što mu se dešava. Lijeno smeće koje želi posao, liječnika, školovanje djeteta i pravo na život dostojan ljudskog bića.
I, eto, u takvu bih Evropu ja trebala veselo krenuti jer bez nje mi života nema. Ali ta i takva Evropa mi još od rata, naravno i prije ovog rata, određuje svaki trenutak u životu. Nisam zadovoljna “Evropom” u mom dvorištu. Nimalo.
Moja djeca već žive “evropskim životom”, ja ću skončati u domu u kakvom će i moji evropski vršnjaci. Ako mi bog da zdravlje i mene će gristi pantigane. Zašto ne bi bile hrvatske onoliko koliko bilo što danas u Hrvatskoj može biti “hrvatsko”?
Da li će njihovi ugrizi biti blaži ako budu “evropski”? Ne, ja neću glasati za ulazak u tu vašu Evropu.
Razumijem Pusićku i ostale pusiće i pusićke
[/quot