Nekadašnji SDP-ov ministar gospodarstva Ljubo Jurčić bi kao prvo trebao Institucijama sistema u Hrvatskoj otpjevati kako su 2002. prodali 25 % + 1 dionicu INE Mađarima za siće od 505 miliona $.

Trebali krv, znoj i suze Hrvatskoj ili ne, to je ono sto sve ceka.

Ljubo je izvrsno sazeo najvecu zabludu hrvatskog drustva: vjerovanje da ce politicari izvuci zemlju iz krize i vjerovanje da jedino politicari mogu napraviti pozitivnu razliku u zivotu gradjana.

Ja zivim u zemlji gdje 99% populacije ne zna ko je ministar socijalne skbi, ministar skolstva, ministar zdravstva ili malog poduzetnistva. To nije zato sto su ljudi gl.upi ili neobrazovani vec zato sto ti ministri imaju minimalan utjecaj na njihove zivote.

Vlada je kao sudac u nogometu. Najbolja je ako je uopce ne primjetis.

Ljubo, sto politicari manje upravljaju to bolje stanje u zemlji i sretniji gradjani. Najjadnije su one zemlje u kojima sve ovisi o politicarima i u kojima su politicari glavne zvijezde.

Hrvatska ce jednog dana biti sretna zemlja. Tog dana na portalu poslovni.hr nece biti slike niti jednog politicara.

Kako će Hrvatska živjeti – i od čega?

Nažalost, Ljubo Jurčić je ponovo dokazao da svoj nadimak “Ero s onoga svijeta” nije zaslužio tek tako. I njegova novosnovana partija ignorira gorku hrvatsku stvarnost. Tako očito i “Novi val” nastavlja tradiciju bježanja od neugodnih istina. Na primjer: Eurostat je upravo objavio podatke o cijenama sata rada u EU – oni variraju od 3,7 eura (Bugarska)do 40,1 (Švedska)- vidi “Hourly labourcosts ranged from 3,7 to 40,1 across the EU28 Mamber States in 2013”, eurostat news release 49/2014- 27 March 2014.

Ostavimo sada po strani što te brojke govore o EU koja se još uvijek službeno zove “unija”; nezgodno je da je u tim tablicama Hrvatska ispred (dakle skuplja)od Slovačke, Poljske, Madžarske, Litve, Rumunjske i naravno Bugarske. Vilim Ribić bi sada vjerojatno rekao da analize eurostata “nisu analitički utemeljene”.

Da sada ne spominjemo razlike u jediničnim troškovima rada i real effective exchange rates!

Kod produktivnosti po satu rada situacija je analogna (razlika je od oko 5 eura po satu do preko 40 u Finskoj, Norveškoj, Njamačkoj itd).

Mato Jurčić je mudro izbjegao izvlačenje zaključaka: 1. Hrvatska mora što prije napustii EU. Upropaštavanje industrije mlijeka, bijeg malog broja preostalih proizvodnji u Bosnu, sada egzodus doktora…. sve u vrijeme kada uplaćuje u budžet EU više nego što iz njega prima samo dokazuju da Hrvati i dalje gacaju kao guske u maglu (a usput ih čerupa tko god stigne) bez ideje kaomo idu i što će raditi kada se magla raziđe. Osim toga, Hrvatska se u EU neće nikada integrirati zbog niza razloga (mentalitet stanovništva, odnos prema radu i znanju itd…itd.) a niti će ju EU ikada prihvatiti kao članicu ravnu ostalima.

2. Najvažnja činjenica o kojoj treba vodii računa: na tlu Hrvatske više nikada neće biti industrije, ostaju samo poljoprivreda i turizam (iako je produktivnost u poljprivredi oko 20% prosjeka EU uz inpute koji su oko 50% veći). No, turizam polako sustiže robni izvoz (7,2 naprama 9 milijardi eura).

3.Devalvacija kune. Ostavimo sada po strani buduće zahjeve “trojke” (otpuštanje između 50 – 100.000 ljudi iz državnog sektora), organizaciju socijale itd.

Riječju, ima reviše konkretnih problema i neugodnih istina da ih se jednostavno ignorira.

Progaram “Novog vala” je zato poprilično jeftin, ne jako daleko od takovanih “laburista” Drautina Lesara.