turizam je u Hrvatskoj jedna relativno beznacajna djelatnost, zakljucuje Pulic.”

Sramota je kako ta jednostavna cinjenica ne dopire do svijesti javnosti i kako nas vlast obmanjuje floskulama o “Hrvatskoj kao buducoj top turistickoj destinaciji.” Od ekonomije baziranoj na turizmu žive gotovo iskljucivo države tropskih otocja i “države kockarnice” kao Monako, što mi nismo. Uostalom zar želimo tako izgledati? Imati njihov standard i obrazovanje?

“Prihod turistickih tvrtki u ukupnom prihodu hrvatskih poduzeca, naime, cine svega 2,14 posto, a dodana vrijednost stvorena u njima tek je 4 posto ukupne dodane vrijednosti.”

Medutim: ” Najviše nove vrijednosti i dalje stvaraju preradivacka industrija (27 posto)“, kaže clanak.
Zbilja je nevjerovatno da i dalje preživljavamo od industrije kad se ona uporno ne potice i ne oživljava, a da od silno opjevanog turizma ne dobivamo gotovo ništa.
Razlog leži u tome što naša nesposobna i amaterska vlada još uvijek misli da ce Hrvati živjeti dobro od konobarenja, nošenja golf loptica i ostalih uslužnih zanimanja. Takoder ne shvaca da ekonomija države leži na inženjerskom stolu i oštrici tokarskog noža (figurativno govoreci), a ne na plaži.
Jedino što se ulaže u proizvodnju su sanacije trulih poduzeca u svrhu “ocuvanja socijalne države” i punjenja rodijackih kasi.
Povodeci se za stihom: “objesi zimmer frei i lezi pod palmu i uživaj” necemo pokrenuti hrvatsku nikamo osim u propast.