U Hrvatskoj imamo na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti paradoksalnu situaciju da funkcioniraju pojedini domovi zdravlja čiji broj zaposlenika jedva prelazi dvocifranu brojku (10), a njima se upravlja na način da sukladno zakonu imadu ravnatelja, pomoćnika ravnatelja, upravno vijeće (pet članova), stručno vijeće, stručni lolegij i etičko povjerenstvo, te je krajnje je vrijeme da se i taj segment primarne zdravstvene zaštite dovede u racionalne okvire.