Nakon dramatičnog uzleta početkom godine zlato je izgubilo gotovo četvrtinu vrijednosti, ali interes središnjih banaka i europskih ulagača nije nestao. Naprotiv. Europski fondovi u kolovozu su zabilježili najveći mjesečni priljev u povijesti, dok su pojedine europske središnje banke ne samo nastavile kupovati zlato, nego su ga počele premještati iz američkih u europske trezore.

Struktura globalnih pričuva

Nizozemska središnja banka (DNB) početkom rujna je potvrdila da je između ožujka i kolovoza prerasporedila 86 tona zlata iz SAD-a i Kanade prema Londonu. Nije bilo riječ o jednostavnom fizičkom vraćanju zlata u Europu: oko 59 tona prodano je u New Yorku i zamijenjeno polugama u Londonu, dok je nešto više od 27 tona fizički prebačeno preko Atlantika. Francuska središnja banka između srpnja 2025. i siječnja 2026. na sličan je način prodala 129 tona pohranjenih u New Yorku te u Europi kupila jednaku količinu novih poluga, koje su pohranjene u Parizu.

Ti potezi ne znače nužno pripremu za prodaju, nego pokazuju da je mjesto pohrane postalo aktivan dio upravljanja državnim pričuvama. Cilj operacija središnjih banaka nije bio samo veća sigurnost, nego i bolja dostupnost te utrživost zlata. London je najveće svjetsko središte trgovanja fizičkim zlatom pa se ondje pohranjene pričuve u ozbiljnoj krizi mogu brže prodati, založiti ili zamijeniti za devize.

“Posljednji potezi europskih središnjih banaka pokazuju da je, osim količine, sve važnije gdje se zlato nalazi i koliko mu je brzo moguće pristupiti u krizi. U pozadini svega nije samo geopolitička neizvjesnost, nego i želja da pričuve u kriznim situacijama budu što dostupnije”, kaže Vladimir Potočki, direktor sektora investicijskog zlata u Auro Domusu.

Dodaje da premještanje zlata iz SAD-a ne znači nužno da europske središnje banke više ne vjeruju američkom financijskom sustavu. “Europske središnje bankare ne zabrinjava toliko mogućnost izravnog oduzimanja zlata, koja se smatra malo vjerojatnom. Veća je briga da bi u izvanrednim okolnostima pristup zlatu pohranjenom u drugoj zemlji mogao biti otežan zbog sankcija, zakonskih ograničenja ili političkih napetosti”, kaže Potočki.

ECB je ocijenio da je višegodišnja kupnja zlata središnjih banaka diljem svijeta trajno promijenila strukturu globalnih pričuva. Krajem 2025. zlato je prema tržišnoj vrijednosti prvi put nakon više desetljeća prestiglo američke državne obveznice i postalo najveća pojedinačna pričuvna imovina središnjih banaka. Njegov udio porastao je s 20 na 27 posto globalnih pričuva, udio američkih državnih obveznica pao je s 25 na 22 posto, dok je udio imovine denominirane u eurima ostao stabilan na oko 15 posto.

U prvoj polovini godine središnje banke kupile su 345 tona zlata, ali kupnje su se snažno oporavile u drugom tromjesečju. Poljska je ostala najveći poznati kupac: kupila je 82 tone i povećala pričuve na 632 tone, približivši se cilju od 700 tona. Kina je u kolovozu dodala još 20,2 tone, najviše u jednom mjesecu od listopada 2023. Njezine pričuve nakon 22 mjeseca uzastopnih kupnji dosegnule su 2387 tona, odnosno devet posto ukupnih deviznih pričuva.

nije znanstvena fantastika

180 uređaja povezano u jedan sustav: U Zagrebu možete vidjeti kako izgleda dom koji misli umjesto vas

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Europa je, međutim, otvorila novu dimenziju zlatne strategije. Središnje banke ne povlače svo zlato u domaće trezore. Bank of England i dalje je najčešće inozemno mjesto pohrane koje koristi 57 posto središnjih banaka. U sljedećih godinu dana dodatno širenje inozemne pohrane planira njih devet posto, prema samo dva posto u prethodnoj anketi. Nova strategija stoga nije potpuno povlačenje zlata u domaće trezore, nego njegova raspodjela između sigurnih i likvidnih lokacija.

“Bank of England jedno je od ključnih svjetskih središta za pohranu zlata. U njezinim trezorima nalazi se oko 400 tisuća poluga, ukupne mase približno 5000 tona. Zlato ondje može promijeniti vlasnika bez fizičkog premještanja, što smanjuje troškove i rizike transporta”, kaže Potočki.

Dok središnje banke preispituju gdje će čuvati svoje zlato, ulagači se nakon snažne korekcije ponovno pitaju koliko ono može vrijediti. Cijena zlata sredinom rujna kretala se oko 4330 dolara za uncu, približno 23 posto ispod povijesnog rekorda od oko 5600 dolara dosegnutog krajem siječnja. Zlato je potkraj lipnja palo ispod 4000 dolara, a zatim u kolovozu poraslo 13 posto.

Prema World Gold Councilu, bio je to njegov treći najbolji mjesečni rezultat u posljednjih četvrt stoljeća. Unatoč korekciji, cijena je i dalje približno 18 posto viša nego prije godinu dana. Rast su predvodili globalni fondovi fizički pokriveni zlatom, koji su u kolovozu privukli 18 milijardi dolara, što je bio drugi najveći mjesečni priljev u povijesti. Njihove zalihe povećane su za 121 tonu, na rekordnih 4189 tona, dok je vrijednost imovine porasla 16 posto, na 615 milijardi dolara.

Zaštita od fiskalnih rizika

Posebno se istaknula Europa. U europske zlatne ETF-ove u kolovozu se slilo rekordnih 7,9 milijardi dolara, odnosno oko 54 tone zlata. Najveći dio odnosio se na fondove uvrštene u Ujedinjenom Kraljevstvu, koji su privukli 4,4 milijarde dolara, dok su francuski fondovi s 1,5 milijardi dolara zabilježili najveći mjesečni priljev dosad.

Europski ulagači tako su nadmašili i sjevernoameričke, čiji su fondovi privukli 7,7 milijardi dolara. World Gold Council povratak europskih ulagača povezuje s rastućom zabrinutošću za održivost javnih financija i visokim troškovima zaduživanja europskih država. Dok prinosi na dugoročne obveznice Njemačke, Francuske i drugih velikih gospodarstava dosežu višegodišnje maksimume, zlato se ponovno promatra kao portfeljna alternativa državnim obveznicama i zaštita od fiskalnih rizika.

Rekordni priljevi u europske fondove, nastavak kupnji Poljske i drugih središnjih banaka te premještanje pričuva iz Sjeverne Amerike prema europskim trezorima pokazuju da strateška uloga zlata nije oslabjela. Europa ga sve jasnije tretira kao osiguranje od svijeta u kojem rastu politički sukobi, javni dugovi, troškovi zaduživanja i sumnje u pouzdanost tradicionalnih pričuvnih instrumenata.