Odlazak Marka Primorca s pozicije ministra financija i potpredsjednika Vlade radi preuzimanja dužnosti u Europskoj investicijskoj banci (EIB) označio je kraj jednog važnog poglavlja u upravljanju hrvatskim javnim financijama. U srpnju 2022. godine, Primorac je na čelo ministarstva došao kao nasljednik popularnog Zdravka Marića, preuzimajući vruću stolicu u Banskim dvorima s reputacijom vrhunskog akademskog stručnjaka, ali bez značajnijeg stranačkog pedigrea. Njegov mandat, iako relativno kratak, ostat će zapamćen po finalizaciji ulaska u eurozonu i inovativnom potezu otvaranja tržišta državnih vrijednosnica građanima, čime je promijenio dotadašnju praksu zaduživanja države. Premijer Andrej Plenković njegov je odlazak u Luksemburg predstavio kao veliko priznanje, ne samo za Primorca osobno, već i za poziciju Hrvatske unutar Europske unije.

JAVNE FINANCIJE

Europska investicijska banka imenovala je Marka Primorca za svojeg novog potpredsjednika

Rođen u Zagrebu 1984. godine, Primorac je svoj profesionalni put gradio primarno u akademskoj zajednici. Nakon završene XV. gimnazije (MIOC), upisao je Ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje je 2007. diplomirao na smjeru financija. Njegova karijera na fakultetu bila je obilježena brzim napredovanjem; već 2013. obranio je doktorsku disertaciju na temu fiskalne decentralizacije, a 2021. izabran je u zvanje izvanrednog profesora na Katedri za financije. Tijekom studija i kasnijeg usavršavanja boravio je na prestižnim međunarodnim institucijama poput Sveučilišta Georgetown, Sveučilišta Bocconi u Milanu i Nacionalnog sveučilišta u Singapuru. Kao osnivač studentske udruge Financijski klub i autor ili koautor četiri sveučilišna udžbenika te više od četrdeset znanstvenih radova, etablirao se kao jedan od vodećih domaćih autoriteta za područje javnih financija, porezne politike i upravljanja javnim dugom.

Prije nego što je postao ministar, Primorac je već bio duboko involviran u rad državnih institucija i međunarodnih financijskih organizacija. Od 2018. do 2020. godine bio je savjetnik za gospodarstvo tadašnje predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović, a radio je i kao kratkoročni konzultant za Svjetsku banku te kao savjetnik za politiku javne potrošnje pri Međunarodnom monetarnom fondu. Njegovo ime nalazilo se i u nizu nadzornih i upravnih odbora ključnih državnih tvrtki i institucija. Bio je, između ostalog, zamjenik predsjednika Nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede i Hrvatske radiotelevizije, član Upravnog vijeća Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje te vanjski član saborskog Odbora za financije i državni proračun. Upravo ga je ta kombinacija akademske ekspertize i praktičnog iskustva u javnom sektoru profilirala kao logičan izbor za ministra financija.

Njegov mandat ostat će upamćen po dva ključna poteza. Prvi je uspješno upravljanje javnim financijama tijekom završne faze ulaska Hrvatske u eurozonu i schengenski prostor. Drugi, koji je imao i snažan odjek u javnosti, bilo je pokretanje izdavanja takozvanih narodnih obveznica i trezorskih zapisa, čime je građanima po prvi put omogućeno da izravno ulažu u državni dug uz prinose veće od kamata na štednju u bankama. Taj je potez ojačao domaće tržište kapitala i smanjio ovisnost države o inozemnim kreditorima. Analitičari ističu da je njegov mandat bio obilježen i iznimno visokim priljevom sredstava iz fondova Europske unije, što je olakšalo pritisak na državni proračun, unatoč rastućoj potrošnji. Ipak, kao jedan od izazova za njegova nasljednika ostavio je porezni sustav koji je, prema mišljenju stručnjaka, zbog brojnih izmjena i izuzeća postao dodatno složen.