Nastavlja se širiti globalni jaz između bogatih i siromašnih se širi, a u svijetu je do razine siromaštva došlo čak 60 posto stanovništva. To je gotovo pet milijardi stanovnika. Te alarmantne podatke objavio je Oxfam, savez nevladinih organizacija fokusiranih na ublažavanje globalnog siromaštva, a prenio ih je britanski Guardian. Istraživanja su pokazala i da je između 2019. i 2020. nejednakost rasla brže nego bilo kada od Drugog svetskog rata. Najbogatijih 10% na Zemlji trenutačno ubire oko 52% globalnih prihoda. Najsiromašniji zarađuju svega 8,5%.

Potpisnici iz 67 zemalja u pismu su upozorili glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Antoniju Guterresu i predsjednika Svetske banke Ajayu Bangi da globalne organizacije moraju učiniti više kako bi se zaustavilo najoštrije povećanje globalne nejednakosti od 1945. Među potpisnicima su i bivši glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, bivša premijerka Novog Zelanda Helen Clark i ekonomisti Jayati Gosh, Joseph Stiglitz i Thomas Piketty, objavili su svetski mediji.

Testiran u 142 države

Steven Pinker, psiholingvist sa Harvard, navodi da je broj članaka u New York Timesu u kojima se spominje riječ “nejednakost” porastao deset puta između 2009. i 2016. Nije taj taj trend karakterističan samo za ugledni newyorkški list – prema Google Books Ngram Viewer, upotreba riječi “nejednakost” porasla je općenito u svim tiskanim izvorima.

No, široko rasprostranjenom narativu o rastućem siromaštvu i nejednakosti kao najtežem problemu globalnog svijeta, suprotstavilo se dvoje istraživača – Chelsea Follett, glavna urednica portala HumanProgress.org u Institutu Cato, i Vincent Geloso, docent ekonomije na Sveučilištu George Mason u studiji “Globalna nejednakost u blagostanju smanjila se u mnogim dimenzijama” uzdrmali su neka etablirana mišljenja dokazujući da se globalna nejednakost u mnogim nejednakostima smanjila, a ne povećala.

“Svjetski je napredak u posljednjih nekoliko desetljeća učinio čovječanstvo ne samo naprednijim, već i ravnopravnijim”, jedan je od najvažnijih zaključaka njihovog istraživanja koje je obuhvatilo razdoblje od 1990. do 2018. Follett i Geloso su, inače, autori Indeksa nejednakosti ljudskog napretka (IHPI) koji se sastoji od složene matematičke formule i osam faktora globalnog blagostanja: životni vijek, zdravlje, prehrana, kvaliteta životne sredine, obrazovanje, informiranje promatrano kroz pristup internetu, prihod i političke slobode.

IHPI testiran je u 142 države, ali njegov fokus usmjeren je na nejednakost među zemljama i na globalnu nejednakost ljudi, a ne na nejednakost unutar pojedinačnih država. Ključni doprinos ovog istraživanja je što se u analizu uvodi širi spektar parametara kojim se mjeri blagostanje, a ne samo visina prihoda.

Svijet je jednakiji

“Taj uski pogled nadovezuje se na problem da ljudi griješe u procjeni trendova životnog standarda i njihove distribucije… Velika većina dugoročnih trendova u vezi sa životnim standardom – od povećanja očekivanog životnog vijeka do pada stope siromaštva i gladi – pokazuje značajno poboljšanje, čak uzimajući u obzir i nedavne zastoje povezane sa pandemijom… Suprotno popularnom vjerovanju, globalna nejednakost se smanjuje u mnogim dimenzijama ljudskog blagostanja, uključujući prihode, životni vijek, prehranu, obrazovanje, pristup internetu i političku slobodu”.

Autori studije primijetili su i da je tendencija potcjenjivanja poboljšanja globalnog blagostanja široko rasprostranjena.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

“Naš indeks jasno pokazuje ne samo da je svijet bolje mjesto nego što mnogi govore, već i da je daleko jednakiji, a ravnopravniji je postao poslije 1990. Također, otkrili smo da se, iako globalna nejednakost nesumnjivo i dalje postoji, ona zapravo smanjuje… Izuzeci su samo kod dva parametra: nejednakost preživljavanja novorođene djece i nejednakost korištenja kvalitetne životne sredine”, završna je ocjena studije Chelsea Follett i Vincenta Gelosa koji tvrde: “Zasluge za bogatiji i jednakiji svijet pripadaju globalizaciji i slobodnom tržištu”.