Dobra poslovna ideja tek je prvi korak poslovnog puta, no za rast i razvoj poduzeća potrebno je osigurati i odgovarajuće financiranje. Pritom se često susreću dvije perspektive: poduzetnička i bankarska.

O izazovima financiranja malih i srednjih poduzeća, promjenama na financijskom tržištu te novim investicijskim prilikama na Zagreb financijskom forumu razgovarali su Hrvoje Čuvalo, predsjednik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR), i Kristijan Buk, predsjednik Uprave Allianz ZB društva za upravljanje obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Krajem listopada ove godine Europska investicijska banka (EIB) i Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) dogovorile su kreditni okvir od ukupno 500 milijuna eura, unutar kojeg je ugovorena prva tranša od 300 milijuna eura. No, osim toga što su financijska sredstva dostupna, jednako je važno i jesu li poduzetnici spremni kvalitetno pripremiti projekte i iskoristiti ponuđene mogućnosti. Cilj nedavno potpisanog ugovora je olakšati pristup dugoročnom financiranju koje poduzećima ponekad nije jednostavno osigurati kroz uobičajene bankarske kanale.

“Korist koju će poduzeća ostvariti iz tog ugovora jesu dodatna financijska sredstva za pokretanje novih investicija”, naglasio je Čuvalo.

Čuvalo je kazao kako će sredstva biti posebno važna za ulaganja u automatizaciju, digitalizaciju, razvoj i uvođenje novih proizvodnih tehnologija te energetsku učinkovitost. Ipak, dostupnost financiranja ne znači nužno i jednostavan pristup kapitalu. U financiranju poslovanja hrvatska se mala i srednja poduzeća uvelike oslanjaju na alternativne izvore financiranja, poput odgođenih plaćanja dobavljačima i leasinga. Prema izvješću OECD-a ‘Financing SMEs and Entrepreneurs 2026’ bankovne kredite koristilo je 28 posto malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj. Istodobno, jedan od izazova za fondove ostaje nedovoljan broj profesionalno pripremljenih projekata koji zadovoljavaju njihove kriterije financiranja.

Buk je izdvojio tri česta problema s kojima se susreće pri procjeni projekata koji traže financiranje.

“Prvenstveno, projekti su premali za nas. To možda zvuči loše, ali mi imamo, svi skupa, 29 milijardi eura pod upravljanjem i kada nam na stol dođe projekt vrijedan tri milijuna eura, to je zaista premalo za nas. U takvim slučajevima upućujemo poduzetnike našim partnerima, bilo bankama, bilo fondovima koji su specijalizirani za manje iznose financiranja”, rekao je Buk.

Čelni čovjek Allianzova mirovinskog poslovanja u Hrvatskoj također je naveo kako se zna dogoditi da tvrtke nisu dovoljno pripremljene i ne poznaju načela tržišta kapitala. Neka poduzeća nikada nisu bila na tržištu kapitala i ne znaju što trebaju pripremiti ni kako se organizirati. Rješenje je, pojašnjava Buk, angažiranje financijskih i pravnih savjetnika koji će im pomoći strukturirati prezentaciju i pripremiti potrebnu dokumentaciju kako bi Allianz ZB mogao lakše donijeti odluku o tome hoće li uložiti ili ne.

PRILIKA ZA HRVATSKE PODUZETNIKE

Tvrtka iz malog slavonskog grada postala je heroj održivosti. Sada se traže novi pobjednici, a nagradni fond premašuje 18.000 eura

korporativne obveznice

Koykan predstavio investicijsku platformu, u mjesec dana već dobili dva milijuna eura interesa

“Treća je zapravo najgora situacija, kada ljudi jednostavno reagiraju prekasno. Kada dođu k nama, a već su u velikim problemima u svom poslovanju i ‘zakasnili’ su dvije godine. Onda najčešće dobijemo pitanje: „A zašto ste vi tu ako sada nećete pomoći?” Odgovor je vrlo jednostavan. Dođete prije tri godine, dok ste još u potencijalu, dok ste još u razvoju, dok još možemo oko svega nešto napraviti”, izjavio je Buk.

No, problem nije uvijek samo u pripremljenosti poduzeća ili veličini projekta. Važno je i odabrati odgovarajući oblik financiranja s obzirom na fazu razvoja u kojoj se poduzeće nalazi. Kako je istaknuo Čuvalo, kredit nije uvijek najprikladnije rješenje, osobito za poduzeća koja tek razvijaju nove proizvode i tehnologije. Takvi projekti, odnosno takvi investitori, jednostavno nisu prikladni za financiranje putem kredita. Njih treba odmah usmjeravati na vlasničko financiranje, smatra Čuvalo.

“Druga skupina su projekti koji su dosegnuli određenu fazu rasta i trebaju dodatni kapital za novi razvojni iskorak. Međutim, ako su dosegnuli prilično visoku ili optimalnu razinu kreditne zaduženosti, novi krediti ugrozili bi njihov kapacitet za otplatu. Takvima je potrebno sugerirati da je za njih primjereniji smjer vlasničko financiranje, bilo kroz pronalazak strateškog partnera ili putem investicijskog fonda rizičnog kapitala”, kazao je Čuvalo.

Pritom je Čuvalo naglasio da ulazak novog partnera ne znači nužno i trajno odricanje od dijela vlasništva u tvrtki. Novi partner u poduzeće ulazi na određeno razdoblje, tijekom kojeg donosi svježi kapital, know-how i nova znanja. Nakon nekoliko godina, kada poduzeće ostvari daljnji rast, partner može izaći iz ulaganja. Osim samog kapitala i stručnog znanja, ulazak investitora podrazumijeva i promjene u načinu upravljanja poduzećem te profesionalizaciju poslovnih procesa.

Upitan što se traži od vlasnika kada se ulaže novac, Buk je kazao: “Tražimo od njega da primijeni neka načela korporativnog upravljanja koja nismo mi kreirali, nego smo ih jednostavno preuzeli i doradili prema praksama nekih velikih međunarodnih kompanija. Pokušavamo strukturirati poslovanje, točnije uspostaviti procedure i uvesti red u poslovanje, tako da se odluke ne donose stihijski, nego profesionalno, na temelju podataka.”

Ipak kraj razgovora dvojice stručnjaka završio je s naglaskom na jedan pozitivan trend, a to je da je činjenica da je interes hrvatskih poduzetnika za vlasničko financiranje znatno porastao, ako se stanje usporedi s onim od prije pet godina. Ljudi su više informirani i sve se više zanimaju za ovakav oblik financiranja.