Obzirom na očekivane posljedice pandemije COVID-19 na bankarsko tržište, Europska komisija je predstavila strategiju kojoj je cilj spriječiti buduće akumuliranje loših (neprihodonosnih) kredita u EU. Premda učinci pandemije na kvalitetu aktive kreditnih institucija ne moraju biti izraženi kako se to očekivalo, EU inzistira na uspostavljanju harmonizirane i sveobuhvatne strategije za rješavanje problema loših kredita.
Direktiva o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU, a za koju se očekuje da će konačno biti usvojena krajem ove ili početkom 2022. godine, bi trebala pridonijeti razvoju sekundarnog tržišta loših kredita, ali uz očuvanje prava i dostojanstva dužnika. Rok za nacionalnu implementaciju Direktive biti će dvije godine od njenog usvajanja.
Problematika loših Kredita
Direktiva o pružateljima usluge servisiranja kredita i kupcima kredita te izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU, a za koju se očekuje da će konačno biti usvojena krajem ove ili početkom 2022. godine, bi trebala pridonijeti razvoju sekundarnog tržišta loših kredita, ali uz očuvanje prava i dostojanstva dužnika. Rok za nacionalnu implementaciju Direktive biti će dvije godine od njenog usvajanja.
Problematika loših Kredita
Visoke koncentracije loših kredita u bilancama kreditnih institucija mogu negativno utjecati na bankarski sustav te otežati kreditiranje realnog sektora. Loši krediti smanjuju prihod kreditnih institucija jer rezultiraju manjim prihodom od kamata te generiraju veće troškove povezane s njihovim praćenjem i upravljanjem. Dodatno, loši krediti nepovoljno utječu na ravnotežu adekvatnosti kapitala i izloženosti rizika kreditnih institucija, otežavajući ulaganje operativnih i materijalnih resursa u profitabilnije aktivnosti.
Konačni sporazum o polju primjene Direktive
Premda inicijalno objavljen 2018. godine, konačan tekst Direktive značajno je izmijenjen. Inicijalni prijedlog teksta Direktive uključivao je i regulaciju postupka ubrzane naplate kolaterala (eng. accelerated extrajudicial collateral enforcement), međutim, to je u konačnici izdvojeno u zaseban zakonodavni prijedlog. Naime, zbog kompleksnost implementacije ujednačenog postupka naplate sredstava osiguranja, a uslijed različitosti nacionalnih zakonodavstava glede postupaka prisilne naplate, bilo je za očekivati da bi postupak postizanja konsenzusa oko takvog pitanja predugo trajao i odgodio donošenje Direktive za još neko vrijeme. Po usvajanju, Direktiva će se primjenjivati na pružatelje usluge servisiranja kredita i kupce kredita u pogledu prava vjerovnika iz ugovora o lošem kreditu ili samog ugovora o lošem kreditu kojeg je izdala kreditna institucija s poslovnim nastanom u EU. Sukladno Direktivi, serviseri kredita obavljaju djelatnosti ubiranja i naplate dospjelih plaćanja dužnika, pregovaraju s dužnicima, informiraju ih te rješavanje njihove prigovore. Usluga servisiranja kredita postaje regulirana djelatnosti, a serviseri kredita bit će dužni ishoditi odgovarajuće odobrenje te se upisati u odgovarajući registar. Temeljem spomenutog odobrenja, serviseri kredita će moći pružati predmetne usluge u svim državama članicama EU. Za razliku od servisera kredita, kupci kredita neće morati ishoditi posebna odobrenja, a obzirom da isti kupuju kredit na vlastiti rizik bez generiranja novih kredita. Kreditne institucije će biti dužne kupcima kredita pružiti primjerene i detaljne informacije s ciljem provođenja postupka dubinskog snimanja loših kredita, na obrascima koje će izraditi Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) u roku od devet mjeseci od objave Direktive. Dodatno, kreditne institucije bit će dužne periodično izvještavati regulatora o prodaji portfelja loših kredita, uključujući i obvezu pružanja informacija o njihovim kupcima i dužnicima. Direktiva predviđa obvezu kupaca, odnosno servisera kredita, da prema dužnicima postupaju u dobroj vjeri, profesionalno i pošteno te ih pravodobno i adekvatno informiraju prije provođenja postupka prisilne naplate.
Zaključno
Naredni period donijet će značajne novosti na europskom i lokalnim tržištima loših kredita. Potencijalni ishodi su raznoliki, te se može očekivati rast cijena otkupa loših kredita, izraženije tržišno natjecanje u tom segmentu te međusobno isprepletanje nacionalnih tržišta loših kredita. Premda je neupitno da će Direktiva polučiti pozitivan utjecaj na sveopće funkcioniranje tržišta, stvaranjem sekundarnih tržišta loših kredita potencijalno se stvaraju i povoljniji uvjeti za kreditne institucije u pogledu ograničavanja posljedica loših odluka o ulaganju, bez da se time smanjuje vjerojatnost loših ulaganja. Zaključno, holistička promjena predmetnog tržišta nužno podrazumijeva i ujednačenje postupaka prisilne naplate loših kredita, no u odnosu nato ćemo harmonizirana rješenja još morati pričekati.
*Autorica je odvjetnica i partnerica u Odvjetničkom društvu KREHIĆ & PARTNERI d.o.o. u suradnji s Deloitte Legal
