Nakon dugog razdoblja stagnacije i defenzivnog čišćenja bilanci, europski bankarski sektor ponovno ispisuje svoju budućnost kroz ambiciozna prekogranična spajanja koja nisu viđena još od pretkrizne 2008.

Prema podacima koje je Dealogic dostavio Financial Timesu, vrijednost prekograničnih bankovnih poslova u Europskoj uniji prošle se godine popela na 17 milijardi eura, što predstavlja golem skok u odnosu na skromne 3,4 milijarde eura zabilježene 2024. godine.

Preusmjeravanje viškova

Ovaj intenzitet aktivnosti dio je šireg globalnog trenda koji u svom najnovijem izvješću analizira konzultantska kuća McKinsey, ističući da se vrijednost spajanja i akvizicija u financijskom sektoru na svjetskoj razini lani više nego udvostručila, dosegnuvši 190 milijardi dolara.

McKinseyeva analiza sugerira da se cijela industrija okreće prema većim i strateški značajnijim transakcijama jer banke i financijske institucije pod svaku cijenu traže prilike za skaliranje i modernizaciju tehnologije. Prosječna veličina transakcije globalno je porasla s 590 milijuna dolara na 815 milijuna dolara, a srednje i velike transakcije činile su više od polovice ukupne vrijednosti svih poslova u 2025. godini. Zanimljivo je da su upravo prekogranične transakcije u bankarstvu činile čak 33 posto svih poslova, što je znatno više od prosjeka nefinancijskih sektora koji iznosi 19 posto.

Razlozi za ovakvu ofenzivu europskih igrača kriju se u kombinaciji povijesno visokog viška kapitala i niskih burzovnih valuacija. Kako navodi Hyder Jumabhoy iz odvjetničke tvrtke White & Case, 20 najvećih banaka u EU spremno je 600 milijardi dolara viška kapitala uložiti u rast.

Istovremeno, McKinsey upozorava na paradoks: unatoč ostvarenju najveće neto dobiti od bilo kojeg sektora u 2024., banke se i dalje trguju s omjerom cijene i knjigovodstvene vrijednosti od samo 0,9. Upravo taj jaz u vrednovanju, u kombinaciji s visokom likvidnošću, postaje ključni akcelerator spajanja u 2026., smatraju analitičari. U Europi su prošlu godinu obilježili poslovi poput prodaje poljskog poslovanja Santandera austrijskom Ersteu za sedam milijardi eura te akvizicije portugalskog Novo Banca od strane francuskog BPCE-a za 6,4 milijarde eura.

McKinsey ističe Italiju kao novi epicentar sklapanja poslova unutar EMEA regije, uz primjetnu aktivnost u Grčkoj, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Ipak, unatoč optimizmu, prepreke i dalje postoje. Čelnici europskih banaka upozoravaju da fragmentacija propisa i dalje “zarobljava” stotine milijardi eura iza nacionalnih barijera. Europska središnja banka (ECB) procjenjuje da je čak 225 milijardi eura bankarskog kapitala i 250 milijardi eura likvidnosti imobilizirano takvim ograničenjima, što otežava bankama da slobodno preusmjeravaju sredstva unutar EU-a onako kako američke banke rade unutar SAD-u.

Dok JPMorgan, primjerice, može bez problema preusmjeriti višak likvidnosti iz Utaha u bilo koji drugi dio SAD-a, u Europi to često nije pravno ili regulatorno izvedivo. Takva fragmentacija izravno guši želju za akvizicijama jer kupnja banke u drugoj državi članici ne jamči mogućnost efikasnog upravljanja kapitalom na razini cijele grupe, ističu u McKinseyju.

Amadria Park Šibenik

Danci otkrili formulu za odlične poslovne ideje

Bez stresa

Predstavljamo najbolje digitalno rješenje za inventuru bez stresa

Osim birokracije, prisutan je i snažan politički otpor. Iako kreatori politika deklarativno pozivaju na jačanje tržišta kako bi se pariralo američkoj konkurenciji, nacionalni interesi često prevladavaju nad europskom vizijom. Zbog toga se većina trenutačnih aktivnosti, unatoč rastu, i dalje svodi na “prijateljske poslove” manjeg ili srednjeg opsega, dok velika spajanja često ostaju u sferi teorije zbog straha od gubitka nacionalne kontrole nad financijskim sektorom.

ECB velika spajanja danas vidi kao na nužan alat za konkurentnost naspram SAD-a i Kine i sve češće nacionalnim vladama poručuje da prestanu s “bankarskim nacionalizmom”. Luis de Guindos, potpredsjednik ECB-a, jasno je artikulirao zašto su prekogranična spajanja, kako je rekao, hitan prioritet. “Nacionalno ograđivanje koje trenutačno vidimo ozbiljno ograničava ono što europske banke mogu postići”, izjavio je de Guindosa.

Prošla je godina ipak donijela nekoliko transakcija koje su redefinirale bankarsku kartu kontinenta. Iza najvećeg već spomenutog preuzimanja većeg dijela poljskog poslovanja španjolskog Banco Santandera od strane Erste banke, na drugom mjestu smjestila se značajna akvizicija portugalskog Novo Banca od strane francuske grupacije BPCE za 6,4 milijarde eura. Francuski kapital bio je aktivan i na njemačkom tržištu, gdje je Crédit Mutuel preuzeo banku OLB za 1,8 milijardi eura.

Jačanje AI kapaciteta

Pobjednici 2026. godine bit će oni koji koriste M&A za “stratešku preciznost” – ciljano jačanje AI kapaciteta i digitalnih platformi. Sa 600 milijardi dolara viška kapitala u bilancama 20 najvećih banaka, pritisak za daljnjim transakcijama samo će rasti jer se manje institucije sve teže nose s troškovima tehnološke transformacije, smatraju analitičari.

“Uzmite u obzir da pet najvećih kreditnih institucija čini manje od 40 posto ukupne imovine u Austriji i Njemačkoj, s oko 400 odnosno 1250 institucija. I čine između 65 i 70 posto ukupne imovine u Španjolskoj i Portugalu, s oko 185 odnosno 135 igrača. Postoji jasan regulatorni pomak kako bi se potaknule dobro kapitalizirane domaće kombinacije”, kažu u McKinseyju.

Prema njihovim predviđanjima, 2026. će biti godina u kojoj će se M&A transformirati iz “čišćenja portfelja” u “stratešku ofenzivu”. Europa mora brže konsolidirati svoj bankarski sektor kako bi izgradila otpornost na globalne šokove i tehnološku nadmoć SAD-a i Kine. Kako predviđa Andrea Orcel, predsjednik Uprave UniCredita, konkurentski krajolik do 2030. bit će neprepoznatljiv, a razlika između pobjednika i onih koji nestanu bit će veća nego ikada prije.