Domaći cestovni prijevoznici danas posluju na vrlo zasićenom tržištu s mnogobrojnom konkurencijom koja vrši pritisak na cijenu usluge, a time i kvalitetu usluge prijevoza. Osim problematike cjenovne konkurentnosti, optimizacije troška i zadržavanja kvalitete usluge, prijevoznici se također moraju nositi i s problemom nedostatka kvalificirane radne snage.
Uz ove svakodnevne operativne probleme, donekle je razumljivo da je teško baviti se još i rizicima i potencijalnim budućim problemima, no s obzirom na objektivno postojanje rizika od nastanka materijalne i nematerijalne štete, kao i negativnih posljedica koje mogu usporiti ili potpuno zatvoriti poslovanje – pitanje rizika ne bi se smjelo zanemariti niti podcijeniti.
Rizici prijevoza: Tko zapravo odgovara za štetu
Ako ste u industriji transporta, sigurno vam je poznato da je prijevoznička odgovornost za robu preuzetu za međunarodni prijevoz ograničena odredbama CMR-a, dok je u domaćem prijevozu mjerodavan ZOO (Zakon o obveznim odnosima) koji ne ograničava odgovornost prijevoznika, već prijevoznik odgovara za punu vrijednost robe koju prevozi. Drugim riječima, pravila o odgovornosti prijevoznika razlikuju se ovisno o tome gdje obavljate uslugu prijevoza te je stoga važno napraviti dobru procjenu rizika i najveće moguće štete na robi, odnosno najveće moguće odgovornosti prijevoznika. Kako bi se smanjila mogućnost nesporazuma s osigurateljem u slučaju štetnog događaja, potrebno je definirati vrstu robe koja se prevozi, rute kojima se prevozi, prijevozno sredstvo, što se smatra adekvatnim prijevoznim sredstvom, prihvatljiva mjesta za odmor vozača te postupanja u slučaju nastanka štetnog događaja.
S obzirom da mnogi prijevoznici nerijetko angažiraju podugovaratelje, tzv. “podvozare”, otvara se pitanje odgovornosti za štete na robi tijekom prijevoza koje izvršava upravo podvozar. Najčešći problem u praksi je kada podvozar nema važeću ili adekvatnu policu osiguranja odgovornosti prijevoznika za preuzetu robu zbog čega naručitelj prijevoza od tog istog podvozara ne može naplatiti naknadu štete. U tom se slučaju naručitelj prijevoza, za naknadu štete, obraća prijevozniku s kojim je sklopio ugovor o prijevozu, a cijeli je slučaj dokaz da je u takvim slučajevima preporučljivo uključiti podvozare u policu osiguranja prijevozničke odgovornosti.
Posebno je problematično i kada prijevoznikov podvozar također angažira drugog podvozara za izvršenje ugovora o prijevozu robe. U takvim slučajevima, više ne postoji direktna veza između tih dvaju subjekata pa se ne može niti aktivirati polica osiguranja prijevozničke odgovornosti inicijalnog prijevoznika s kojim je naručitelj prijevoza sklopio ugovor.
Naravno, nije za svaku štetu na robi odgovoran prijevoznik, a primjer su slučajevi dokazane više sile ili situacije koje nisu pod kontrolom niti nadzorom prijevoznika. Upravo zato, za vlasnika robe vrlo je važno imati ugovoreno osiguranje robe u prijevozu (kargo) koje pokriva štetu na robi koja se prevozi bez obzira je li prijevoznik odgovoran za nastalu štetu ili ne.
Osiguranje robe u prijevozu (kargo)
Osiguranje robe u prijevozu (kargo) može podrazumijevati osiguranje robe od svih rizika ili samo od osnovnih rizika, ovisno kako se ugovori. To osiguranje štiti vlasnika robe od svih šteta koje se mogu dogoditi na robi u prijevozu, bez obzira postoji li odgovornost prijevoznika za nastalu štetu ili ne. Kargo osiguranje posebno je važno kod multimodalih prijevoza (pomorski, zračni, cestovni) jer u takvim slučajevima odgovornost pojedinog prijevoznika za nastalu štetu može biti teško dokaziva. Tada je najkvalitetnije rješenje imati kargo osiguranje koje štiti interes vlasnika robe i prati robu tijekom cijelog puta.
Prijevoznik može ugovoriti godišnju generalnu policu osiguranja robe u prijevozu, a sve kako bi svojim nalogodavcima mogao ponuditi takvo pokriće po prihvatljivim uvjetima.
Uz to, u slučaju prometne nezgode, osim štete na robi, dolazi i do štete na prijevoznom sredstvu što rezultira dodatnim troškovima vezanim uz štetni događaj, a ti troškovi mogu biti iznenađujuće visoki.
Štete na prijevoznom sredstvu (kasko)
U slučaju prometne nezgode, osim štete na robi, vrlo su česte i totalne štete na vozilu uz popratne, vrlo visoke troškove vuče i izvlačenja vozila. Ovisno o lokaciji i prirodi same štete, troškovi vučne službe mogu biti viši od same štete na vozilu, no problem je što standardne kasko police taj trošak ne pokrivaju ili ih pokrivaju do određenog, uglavnom nedovoljno visokog iznosa. Prilikom osiguranja flote vozila, vrlo je važno ispravno odrediti osnovicu kasko osiguranja te uključiti dodatna pokrića koja će štititi imovinu tvrtke u slučaju djelomične ili totalne štete.
Nažalost, materijalne štete nisu jedini rizik kojem su prijevoznici izloženi. Nematerijalne štete, odnosno povrede s trajnim invaliditetom, kao i smrt djelatnika ili trećih osoba, potencijalno su najveća ugroza za poslovanje tvrtke s obzirom da takve štete mogu biti egzistencijalna prijetnja tvrtkama.
Osiguranje odgovornosti prema djelatnicima i trećim osobama
U najcrnjim scenarijima štetnih događaja moguće su tjelesne povrede s posljedicama trajnog invaliditeta ili smrti za koje prema pravilima objektivne odgovornosti odgovara poslodavac, osim ukoliko se ne dokaže postojanje više sile. U slučaju trajnog invaliditeta ili smrti, poslodavac je potencijalno izložen visokim odštetnim zahtjevima za naknadu neimovinske štete koji mogu ozbiljno ugroziti postojanje tvrtke te bi stoga osiguranje odgovornosti poslodavca prema djelatnicima trebala biti u primarnom fokusu svakog odgovornog prijevoznika.
Iz svega navedenog, jasno je da su prijevoznici izloženi različitim rizicima, od oštećenja ili uništenja robe koju prevoze, oštećenja ili uništenja prijevoznog sredstva pa sve do odgovornosti za neimovinsku štetu svojim djelatnicima i njihovim obiteljima ili trećim osobama. Potencijalna šteta može biti milijunskog iznosa, koji većina domaćih prijevoznika ne bi mogla samostalno podnijeti ni financirati. Upravo iz tog razloga, neophodno je razmišljati o kvalitetnom sustavu osiguranja. Kroz precizno definirane i svotama adekvatne police osiguranja, većinu tih rizika moguće je transferirati na pouzdanog osiguratelja, uz važnu napomenu da će takav sustav osiguranja pružiti financijsko osiguranje i za najteže situacije.
Osim dobrog sustava osiguranja, vrlo je važno uspostaviti kvalitetnu proceduru prijave i obrade šteta te pažljivo voditi svaki odštetni zahtjev kako bi naknada štete bila potpuna i pravovremena. Upravo je iz tog razloga najčešće potreban angažman brokera s relevantnim iskustvom u osiguranju, a kako bi cijeli proces funkcionirao na kvalitetan način i kako bi se prijevoznik rasteretio operativnog upravljanja programom osiguranja i štetama.
