Da se bankare pita da koju bi godinu najradije ponovili, mnogima bi vjerojatno u užem izboru bila 2019. Ne samo zbog rekordnih 5,8 milijardi kuna profita nego sretnog kolopleta: ekonomija je usponu nekoliko godina zaredom, 3 posto rasta nije ‘mindblowing’, ali je solidno, kreditna aktivnost pristojna, nezaposlenost minimalna, tvrtke investiraju, građani traže gotovince, dohoci rastu, a država se upristojila u mjeri da je put za uvođenje eura realan. Svega par mjeseci kasnije Covid-19 preokrenut će stvari iz temelja. Rast će se pretvoriti u ponor od 15 posto, ekonomija stati, granice zatvoriti, javni dug eksplodirati, umjesto zajmova građani i poduzeća tražiti moratorije, a regulator hladno presjeći i zabraniti isplatu dobiti. U godini prije nego smo zakoračili u fantastični scenarij kojeg su promišljali holivudski kreativci, no ne i kompanijski stratezi, banke su vlasnicima isporučile (zasad na papiru) najveću zabilježenu dobit, gotovo 18 posto na godišnjoj razini, a s njom i veće povrate na imovinu (1,6 posto) i kapital (9,9 posto). S imovinom od 425,8 milijardi kuna, uz rekordno povećanje od 17 milijardi kuna, one su najveći igrači na domaćem financijskom tržištu koje u izostanku tržišta kapitala, unatoč povremenim ulascima novih igrača, čvrsto ostaju dominirati sustavom.

Rošade koje su se zadnjih godina odigrale ponešto su promijenile odnose među najvećima. Konsolidacija je nastavljena i lani; Jadranska banka ušla je pod kišobran HPB-a pa je krajem godine u Hrvatskoj poslovalo 20 banaka. Među njima samo četiri najveće premašuju pojedinačno prag od 10 posto tržišta, no zajedno kontroliraju više od 72 posto domaćeg bankovnog kolača.

Vodeća imena

Dominantnu poziciju s 27,3 posto neprikosnoveno drži Zagrebačka banka u vlasništvu talijanskog Unicredita koja je objavila 1,56 milijardi kuna dobiti. Premda je Zaba ostvarila ‘dobar operativni rezultat i stabilne kategorije prihoda i rashoda’, 15 posto niža dobit posljedica je povećanih rezervacija za sudske sporove.

Privredna banka Zagreb, iz grupacije talijanske Intese Sanpaolo, s aktivom od 87,5 milijardi kuna ima nešto više od 20 posto tržišta, a prošlu godinu završila je s 1,88 milijardi kuna neto dobiti. Dobit je za 500 milijuna kuna viša nego godinu prije, no posljedica je ‘internih transakcija u svrhu optimizacije upravljanja kapitalom’.

Na poziciji trećeg kreditora sa 64 milijarde kuna imovine je Erste iz istoimene austrijske grupacije koja je godinu završila sa 752 milijuna kuna dobiti, 9,3 posto manje nego lani, ponovno zbog rezervacija.

Pripajanjem Splitske banke OTP je skočio na 44 milijarde kuna, 10,2 posto tržišta, što ju je lansiralo na četvrto mjesto na ljestvici, uz 579 milijuna kuna dobiti.

Domaći kreditori su povećali neto prihod iz poslovanja za 10,8 posto zahvaljujući rastu prihoda od dividendi, ali i bankama ključan – kamatni prihod. Nakon sedam godina neprekidnog pada lani je neto prihod po prvi puta porastao (+6,8 posto) zbog kombinacije novih kredita (ponajprije gotovinaca građanima), ali i ušteda na troškovima depozita za oko petinu od kuda je ipak stigla glavnina efekta. U plusu je i neto prihod od naknada i provizija (9,7 posto). Zahvaljujući većim neto priljevima poboljšan je omjer troškova i prihoda na 46,2 posto u čemu su se iskazali veliki igrači. U pojedinim manjim bankama omjer je nepovoljan što ukazuje na neefikasno poslovanje i stvara prostor za nova preslagivanja u segmentu onih s manje od 1 posto udjela u aktivi, a takvih je 12 kandidata. Razine kapitala su i u 2019. godini ostale vrlo visoke, 23,2 posto. Povećanje se može pripisati rastu regulatornog kapitala, između ostalog, i poboljšanju državnog rejtinga zbog čega su povećane cijene obveznica koje čine znatan udio u portfeljima. Mnogi će bankari uprijeti prstom da je razina nekoliko stepenica iznad europskog prosjeka (18,9 posto) što diže trošak poslovanja i nepotrebno blokira kapital vlasnika. Ipak, pristup “puhanja na hladno” pokazao se primjerenim u zemlji koja ima problem s kulturom neplaćanja, a u manje od desetljeća prošla je svjetsku financijsku krizu, konverziju švicarca, rast broja tužbi zbog istih tih kredita, propast Agrokora, da bi ju naposljetku dočekala korona kriza.

Banke su lani svoje napore usmjerile uglavnom na kućanstava pa je povećanje kredita tom sektoru premašilo rast ukupnih kredita. Primat su imali gotovinski nenamjenski krediti koji su dosegnuli petinu svih kredita, a u zajmovima građanima došli na 41 posto, smjestivši se praktički uz bok stambenim kreditima. A stambeni čine 42,3% svih kredita kućanstvima, najveći porast bilježe u zadnja tri mjeseca godine, a najdinamičniji rast od 2010. zbog državnog programa subvencioniranja. Kad se radi o tvrtkama, prvi izbor za kreditiranje lani su bile grane direktno isprepletene s turizmom, pružanje smještaja, priprema i usluživanje hrane.

Vrijedi primijetiti kako je izvjesno da bi skok gotovinskih kredita (i posljedično još izdašniji rezultati) daleko nadmašili prošlogodišnjih 5,2 milijarde kuna prirasta da ih regulator u veljači nije krenuo obuzdavati.

Kad HNB povuče ‘ručnu’

Pritvaranje jedne od rijetkih profitabilnih niša izazvalo je nezadovoljstvo u branši, no ocjena HNB-a da bi slabo osigurani gotovinci (među kojima je pozamašni iznos zamaskiranih supstituta stambenima) u uvjetima nefunkcioniranja kreditnog registra, mogli biti problematični u silaznoj fazi ciklusa pokazat će se proročkom. U svega nekoliko mjeseci nakon izbijanja epidemije koronavirusa čak 42,5 tisuće građana i 9,5 tisuća tvrtki zatražit će odgodu plaćanja svojih obveza kroz moratorije, a banke ih odobriti u iznosu od 32,5 milijarde kuna.

No, dok je koronavirus još tek daleki problem u još daljoj Kini, onaj puno bliži su repovi švicarskog franka koji su snažno oblikovali rezultate. Skok broja tužbi korisnika kredita, neujednačene presude i očekivanje pravorijeka Vrhovnog suda, podigla je nervozu, a s njom i rezervacije 1,1 milijardu kuna, čak 1500 posto više nego u 2018.

I prošlu godinu obilježilo je ‘provjetravanje’ portfelja. Ukupan iznos loših, odnosno neprihodujućih kredita, smanjio se za gotovo trećinu zahvaljujući prodaji plasmana van banaka među kojima su većinu činili loši zajmovi poduzećima, konkretno Agrokoru. Iznos prodanih potraživanja pao je u odnosu na ranije godine – prošle je očišćeno 4,2 milijarde kuna bruto iznosa glavnice i kamata, a u posljednjih pet godina banke su ukupno prodale gotovo 27 milijardi kuna. Premda se kvaliteta portfelja, mjerena omjerom loših kredita i ukupnih zajmova, kontinuirano poboljšava, u godinu dana smanjena je sa 7,6 na 5,5 posto, još je gotovo dvostruko lošija od europskog prosjeka (2,9 posto). Štoviše, samo četiri banke mogle su se pohvaliti s NPL-ovima ispod 5 posto, a kod polovice je udio premašivao 10 posto. .

U podvlačenju crte pod 2019. iz perspektive banaka bitno je istaknuti pripreme za uvođenje eura koje će se u bitnom odraziti na njihovu svakodnevicu. Ne samo nestankom tečajnog rizika i valutne klauzule, gubitkom mjenjačkih provizija već i kroz promjene u superviziji te podjeli posla između HNB-a i Europske središnje banke. Hrvatska je u Frankfurt uputila zahtjev za uspostavljanje bliske suradnje HNB-a i ECB-a u sklopu priprema za ulazak u Europski tečajni mehanizam (ERMII). Jedan od uvjeta otvaranja vrata za tu ‘čekaonicu za euro’ bila je sveobuhvatna procjena kvalitete imovine i testiranje na stres ključnih banaka koje će Zaba, PBZ, Erste, OTP Hrvatska i HPB. U ljeto 2020. u jeku korona krize ispod radara će proći ulazak u tečajni mehanizam, no upravo je realizacija tog koraka omogućila uspostavu aranžmana valutnog swapa s ECB-om koji je pomogao održanju financijske stabilnosti tijekom pandemije.