Sve dublja kriza potresa njemačku automobilsku industriju i sprema se veliki sukob između uprave Volkswagena i moćnih sindikata. Planovi za opsežno restrukturiranje, čiji je cilj zaštititi budućnost njemačke proizvodnje automobila, u prvi su plan gurnuli raspravu o standardnom 35-satnom radnom tjednu.

FINANCIJE

Stiže veća mirovina za kolovoz, evo kada se očekuje isplata i koliko će rasti

Iz uprave se žale kako visoki domaći troškovi opterećuju profit u vrijeme kada jeftiniji modeli iz inozemstva, ponajprije iz Kine, otimaju tržišni udio, što je dio šire rasprave o konkurentnosti cjelokupnog njemačkog gospodarstva.

Situacija je eskalirala krajem kolovoza kada je financijski direktor tvrtke izjavio da za tvornice u Zwickauu, Hannoveru, Emdenu i Neckarsulmu ne postoji održiv plan proizvodnje nakon što se trenutačni modeli prestanu proizvoditi početkom 2030-ih, otvarajući vrata mogućem zatvaranju i ukidanju do 50.000 radnih mjesta, piše Reuters.

Tridesetpetsatni radni tjedan standard je za mnoge proizvodne radnike u njemačkoj metalurškoj industriji, uključujući i velik dio automobilskog sektora. Rezultat je to kolektivnih ugovora koje je moćni sindikat IG Metall ispregovarao tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća nakon niza štrajkova.

Najpoznatiji među njima bio je onaj zapadnonjemačke metalne industrije 1984. godine, koji je trajao sedam tjedana pod sloganom “Više vremena za život, ljubav i smijeh”. Danas, desetljećima kasnije, taj se povijesni doseg radničkih prava našao na udaru kao prepreka opstanku industrije.

Pozivi na promjene postaju sve glasniji, osobito iz političkih krugova. U Saskoj, gdje se nalazi Volkswagenova tvornica u Zwickauu kojoj prijeti zatvaranje, premijer savezne pokrajine Michael Kretschmer izjavio je da bi trebalo ozbiljno razmotriti povratak na 40-satni radni tjedan.

Pritom je pohvalio Mercedes-Benz, gdje uprava također pritišće sindikate da pristanu na dulje radno vrijeme za istu plaću. Kretschmer i čelnik konzervativne oporbe Friedrich Merz upozorili su da 35-satni tjedan šteti njemačkoj konkurentnosti, iako svaka promjena radnih ugovora mora biti dogovorena između sindikata i poslodavaca, a ne nametnuta političkom odlukom.

Argumenti za produljenje radnog vremena temelje se na alarmantnim podacima o troškovima. Prema izvješću “Harbour Report” konzultantske kuće Oliver Wyman, Njemačka ima jedne od najviših troškova rada u automobilskoj industriji na svijetu.

Velika promjena

Računovodstvo kakvo poznajemo odlazi u prošlost: Brojke više nisu dovoljne za uspješno poslovanje

Usklađenost

Klik, narudžba, dostava – a što se zapravo događa iza kulisa?

Proizvodnja jednog vozila u Njemačkoj u prosjeku košta oko 3.307 američkih dolara u radu, u usporedbi s 955 dolara u Španjolskoj ili samo 597 dolara u Kini.

Autori izvješća kao glavne razloge navode snažne sindikate i stroge radne propise, a upravo su ti troškovi, prema riječima uprave VW-a, ključni razlog zašto su njemačke tvornice postale neisplative u usporedbi s drugim pogonima u Europi.

Analitičari automobilske industrije nude različite poglede na to može li 40-satni radni tjedan doista biti dio rješenja.

Ferdinand Dudenhöffer izračunao je da bi, uz prosječnu cijenu sata rada od 65 eura, produljenje radnog tjedna na 40 sati za istu plaću moglo smanjiti troškove rada za otprilike 13 posto. To bi, prema njegovom mišljenju, pomoglo njemačkim tvornicama da održe ili čak povećaju trenutačnu proizvodnju.

Međutim, mnogi stručnjaci su skeptični. Glavni ekonomist banke ING, Carsten Brzeski, upozorava da pet dodatnih ugovornih radnih sati tjedno ne bi zatvorilo ogroman strukturni jaz s niskotarifnim industrijskim lokacijama poput Kine.

Sindikati i dio promatrača industrije ističu još jedan, možda i veći problem: Volkswagen nema samo problem s troškovima, već i s potražnjom. Tvrtka je trenutačno u procesu smanjenja viška godišnjeg kapaciteta od oko pola milijuna vozila u svojoj europskoj mreži, a prodaja na ključnim tržištima poput Kine i Sjeverne Amerike bilježi dvoznamenkasti pad. U takvim okolnostima, tvrde sindikati, radnici bi trebali raditi manje, a ne više.

*uz korištenje AI-ja