Iako EU tvrdi da ne ukida gotovinu, bankomati nestaju, a bezgotovinsko plaćanje dominira. To otvara vrata novim opasnostima, od gubitka financijske neovisnosti do potpunog nadzora nad potrošačima, piše Blic.

MINISTAR ŠUŠNJAR U VARAŽDINU

Poticaji od 2.400 eura: ‘Od takvih ljudi počinje svako snažno i konkurentno gospodarstvo’

Godina 2025. ostat će zabilježena kao prva u kojoj su Nijemci, tradicionalno skloni gotovini, više novca potrošili bezgotovinskim putem nego kešom. Ovaj trend nije izoliran samo na Njemačku; diljem kontinenta bankomati postaju sve rjeđi prizor, a bankovne poslovnice zatvaraju svoja vrata jedna za drugom. Dok Europska unija priprema nova pravila o plaćanju gotovinom, poput ograničenja na 10.000 eura u poslovnim transakcijama koje stupa na snagu 2027., mnogi se s pravom pitaju znači li to da se gotovini bliži kraj. Odgovor je, barem službeno, ne. No, njezino postupno nestajanje iz svakodnevnog života moglo bi Europu učiniti ranjivijom na razne oblike pritisaka i stvoriti ovisnost o kojoj se malo govori.

Unatoč širenju teorija zavjere na sumnjivim internetskim kanalima, ni Europska unija ni Europska središnja banka (ECB) ne planiraju ukinuti gotovinu. Upravo suprotno, ECB trenutačno radi na dizajnu nove serije euronovčanica i kovanica, a EU čak priprema propis koji bi trgovce trebao obvezati da i u budućnosti prihvaćaju plaćanje gotovinom. Matthias Kahlen iz njemačke središnje banke, Bundesbank, ističe kako u Njemačkoj postoji čvrst politički konsenzus o očuvanju gotovog novca. Kako je to slikovito opisao jedan od sugovornika u analizi bavarskog javnog servisa BR, „središnja banka koja bi ukinula gotovinu bila bi poput pekara koji ukida kruh”. Stvarnost je, kako kaže ekonomska psihologinja Julia Pitters, mnogo otrježnjujuća od teorija zavjere, ali ne i manje zabrinjavajuća.

Ipak, unatoč službenim jamstvima, zabrinutost građana raste, a za to postoje dobri razlozi. Manjak bankomata i poslovnica, trgovine koje odbijaju primiti kovanice i novčanice te agresivna promocija isključivo digitalnih rješenja velikih američkih kompanija poput PayPala stvaraju dojam da je gotovina postala teret. Taj osjećaj dodatno potpiruju dezinformacije koje narušavaju povjerenje u institucije. Međutim, iza rasprave o načinu plaćanja skriva se mnogo složenije pitanje koje zadire u srž ekonomske neovisnosti, privatnosti i socijalne uključenosti. Prava opasnost ne leži u odluci neke institucije, već u tihom i postojanom odustajanju građana od fizičkog novca.

Održavanje gotovinskog sustava nije jeftino. Troškovi kovanja, tiskanja, skladištenja i transporta novca procjenjuju se na oko 20 milijardi eura godišnje, što je otprilike 0,45 posto BDP-a eurozone. Tome treba dodati i gubitke zbog sive ekonomije i pranja novca, koji se procjenjuju na dodatnih 16 milijardi eura. No, Julia Pitters upozorava da se društvene koristi gotovine često zanemaruju. Istraživanja dosljedno pokazuju da ljudi troše novac promišljenije i odgovornije kada ga fizički drže u rukama. Osim toga, gotovina je ključna za socijalnu inkluziju jer je češće koriste djeca, starije osobe, građani sa slabijim digitalnim vještinama te oni koji nemaju otvoren bankovni račun. Najvažnije od svega, gotovinska plaćanja su anonimna, dok svaka digitalna transakcija ostavlja trag i stvara vrijedne podatke o potrošačkim navikama, od kojih profitiraju stotine kompanija koje posluju preko velikih platnih platformi.

Digitalno nije besplatno

Zabluda je da su digitalna plaćanja besplatna. Svaku transakciju karticom prate naknade koje se kreću od oko 0,2 posto za debitne do čak 2,5 posto za kreditne kartice. Iako te troškove u početku snose trgovci, oni ih na kraju gotovo uvijek prebace na krajnje potrošače kroz više cijene proizvoda i usluga. Ekonomisti upozoravaju da bi, u svijetu u kojem gotovina prestane biti stvarna alternativa, te naknade mogle dodatno porasti jer pružatelji usluga plaćanja više ne bi imali konkurenciju u obliku besplatnog i univerzalno prihvaćenog sredstva plaćanja.

Geopolitička zamka ovisnosti

Možda najveći rizik leži u geopolitičkoj dimenziji. Europskim tržištem digitalnih plaćanja gotovo u potpunosti dominiraju američke kompanije – Visa, Mastercard i PayPal. Ta ovisnost stvara stratešku ranjivost. „Ako bi američka administracija sutra naredila Visi i Mastercardu da obustave usluge u Europi, velik dio platnog prometa mogao bi stati”, upozorava Julia Pitters. Takav scenarij, koji zvuči dramatično, nije nezamisliv. Kao primjer navodi se slučaj iz mandata Donalda Trumpa, kada su američke tehnološke tvrtke na zahtjev administracije blokirale račune francuskog suca, pokazujući kako se financijska infrastruktura može koristiti kao političko oružje.

Europa traži vlastiti put

Svijest o ovim rizicima sve je prisutnija. Švedska, zemlja koja je godinama predvodila trend bezgotovinskog društva, već je napravila zaokret i novim zakonom ponovno obvezala trgovce na prihvaćanje gotovine. Vrijednost fizičkog novca pokazala se i tijekom velikih nestanaka struje u Španjolskoj i Portugalu u travnju 2025., kada su kupovati mogli gotovo isključivo građani koji su kod sebe imali gotovinu. Kao odgovor na ove izazove, Europska unija razvija digitalni euro, čije se uvođenje planira oko 2029. godine. Cilj nije zamijeniti gotovinu, već stvoriti europsku, javnu i sigurnu alternativu privatnim američkim platnim sustavima. Predsjednica ECB-a Christine Lagarde više je puta naglasila da je digitalni euro namijenjen dopuni, a ne zamjeni gotovine.

vrhunska prilika

Vrijedna lokacija uz Neretvu traži novog vlasnika, Grad Opuzen objavio natječaj

ubrzana digitalizacija

Bez njih nema ni struje ni interneta: zašto su kabeli postali najvažnija infrastruktura Europe

Gotovina, dakle, ne nestaje zato što je netko želi nasilno ukinuti, već zato što je mi sami sve manje koristimo. Stoga pravo pitanje za budućnost nije hoće li gotovina u potpunosti nestati, već tko će imati kontrolu nad našim novcem i podacima onoga dana kada ona više ne bude predstavljala stvarnu i dostupnu alternativu.