Oko 800 milijardi eura se trebalo izdvojiti za „ponovno naoružavanje Europe”, kazali su predstavnici država Europske unije (EU) na izvanrednom samitu 6. ožujka 2025. u Bruxellesu.

Za sada izgleda da će se većina paketa od 800 milijardi eura, točnije 650 milijardi, prikupiti kroz nova zaduženja pojedinačnih država EU-a, a ne kroz zajedničke dugove. Preostalih 150 milijardi eura trebalo bi doći kroz kredite osigurane iz proračuna EU-a – što je već približavanje konceptu zajedničkog zaduženja.

Neograničeno zaduženje

Friedrich Merz, vjerojatni budući kancelar Njemačke, već je napravio presedan u Njemačkoj. Iako je dugo bio protiv novih zaduženja, sada se zalaže za neograničeno zaduženje u svrhu naoružavanja. „Što god da je potrebno” (“Whatever it takes”), kazao je Merz.

Cijene dionica

Europske burze nastavljaju rasti. Ulagači na Wall Streetu su u strahu

Da bi i druge zemlje EU-a postupile na sličan način, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen planira aktivirati “klauzulu izuzetka“. “Ovo će omogućiti državama članicama da značajno povećaju svoje troškove za obranu”, rekla je još na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti u veljači ove godine. “Klauzula izuzetka pomaže da se ovi izdaci usklade sa Paktom o stabilnosti i rastu”, objašnjava Jürgen Matthes, stručnjak za međunarodnu ekonomsku politiku i financijska tržišta pri Institutu njemačkog gospodarstva (IW).

Pakt postavlja jasne granice za državnu zaduženost (60 posto bruto domaćeg proizvoda -BDP) i proračunski deficit (3 posto) za 20 zemalja eurozone. Međutim, mnoge države eurozone su već znatno zaduženije.

Ako se ove zemlje uskoro dodatno zaduže, Bruxelles će “zažmiriti na oba oka“, umjesto da prijeti sankcijama kao ranije. Sjetimo se Portugala i Grčke.

Razlike u kamatama kao znak upozorenja

Unutar EU-a, ovakva politika daje državama više manevarskog prostora. Međutim, pitanje je kako će financijska tržišta reagirati. Investitori prate kreditni rejting zemalja koji procjenjuju specijalizirane agencije. Lošiji rejting znači skuplje kredite.

U eurozoni, Njemačka plaća najniže kamate na svoje dugove. Razlika u kamatama u odnosu na druge zemlje naziva se “spread“. Italija trenutno plaća 1,2 postotna boda više od Njemačke. Tijekom dužničke krize 2010. godine je ta razlika bila još manja, ali je ubrzo porasla na skoro pet postotnih bodova. Za Portugal i Grčku, razlika je bila još veća.

Promjene

Ulaganja u obranu i konkurentnost su nužna, ali ne na štetu radnika i kućanstava

Industrija zdravlja vida

Sve više Hrvata rješenje za vid pronalazi na istom mjestu – evo zašto

Što su kamate više, to država ima manje sredstava za druge prioritete, poput investicija u obrazovanje ili mirovine. Ove razlike mogu ugroziti stabilnost eurozone, kao što se dogodilo tijekom spomenute dužničke krize. Još nije jasno kako će novo zaduženje za obranu utjecati na “spread”, kaže Matthes.

Pouke iz dužničke krize

Rizik ipak postoji. Matthes zato upućuje na instrument iz vremena dužničke krize. Europskim stabilizacijskim mehanizmom (ESM) tada je stvoren zaštitni fond u iznosu od nekoliko stotina milijardi eura kako bi se eurozoni pomoglo da prebrodi oluju. Matthes vidi ESM i u budućnosti kao “sigurnosnu rezervu”. “Zato se njegova slobodna sredstva ne smiju neprimjereno koristiti za obrambene troškove”, poručuje on.

Vrijeme za euroobveznice?

Veliki izdaci, veliki rizici – je li sada pravo vrijeme za zajedničko zaduženje, tj. euroobveznice?

Princip je sljedeći: ako se Europska unija zajednički zadužuje, uvjeti su za većinu zemalja povoljniji nego kada bi se zaduživale pojedinačno. One profitiraju od dobre kreditne sposobnosti “bogatijih” EU-zemalja – koje bi u krajnjem slučaju preuzele odgovornost za cjelokupan dug.

Ova tema godinama dijeli EU. Sjevernjaci (Njemačka, Austrija, Nizozemska, Finska, itd.) zamjeraju južnjacima (Francuska, Italija, Španjolska, Portugal, Grčka, itd.) nedisciplinu u proračunskoj politici i odbijaju dati garancije za njihove dugove. EU-pravo također zabranjuje da jedna zemlja odgovara za dugove druge. Tako stoji u “Ugovoru o funkcioniranju Europske unije”, članak 125.

Tako da, ako bi se euroobveznice koristile za financiranje odbrane, bila bi potrebna izmjena ugovora EU-a. To ne samo da bi dugo trajalo, već bi zahtijevalo i jednoglasnost. Pitanje je je li to realno.

Zajednički dugovi već postoje

Međutim, već postoje isprobani oblici zajedničkog zaduživanja, iako s ograničenom odgovornošću. Na primjer, paket poticaja od 750 milijardi eura kojeg je Europska unija uspostavila tijekom pandemije koronavirusa. Tada se, 2021. godine, EU prvi put zadužio kao zajednica. Odgovornost pojedinačnih zemalja ograničena je na njihov udio u EU-proračunu. Za Njemačku bi to bilo oko jedne četvrtine sume.

Također, već spomenuti zaštitni fond ESM i njegov prethodnik EFSF bili su oblici zajedničkog duga.

Neophodno, nevjerojatno, svrsishodno?

“Hoće li zajedničko zaduživanje postati neophodno, tek se treba vidjeti”, kaže financijski stručnjak Matthes iz IW-a.

Ekonomist Clemens Fuest, predsjednik minhenskog ifo instituta, smatra pak “vrlo nevjerojatnim” da će se troškovi obrane financirati zajedničkim dugovima. Ovaj instrument je “neprikladan, jer su obrambeni izdaci nacionalni troškovi i jer bi prvo trebalo razviti koncept za obrambenu politiku Europske unije, a sada je potrebno djelovati brzo”, rekao je Fuest za DW.

Jens Boysen-Hogrefe, zamjenik direktora odjeljenja za ekonomsku analizu pri Institutu za svjetsku ekonomiju u Kielu (IfW), smatra da bi zajednički dugovi bili “svrsishodni”, ako bi se njima financirali zajednički vojni zadaci. Međutim, “nije jasno bi li sve zemlje EU-a ispunile zajedničke obrambene obveze, odnosno bi li to učinile u narednim godinama”.

Kakav je stav Merza o euroobveznicama?

Preporučljivo bi bilo kreirati mehanizam u kojem bi mogle sudjelovati i zemlje izvan EU-a, poput Velike Britanije ili Norveške, preporučuje Boysen-Hogrefe. Također, dodaje on, odluke bi trebalo donositi bez uvjeta jednoglasnosti, kako na primjer Mađarska ne bi mogla vetom sve blokirati. Europska razvojna banka (EIB), koja pripada svim zemljama EU-a, mogla bi igrati “značajnu ulogu” u financiranju obrambenih projekata.

Kako će EU točno financirati svoje ponovno naoružanje, još uvijek nije jasno. Također ostaje otvoreno pitanje hoće li Friedrich Merz promijeniti svoj stav o zajedničkom zaduženju. “Učinit ću sve da spriječim Europsku uniju da uđe u takvu spiralu zaduženja”, rekao je Merz još u rujnu 2024. o euroobveznicama. Na upit DW-a, Merz nije odgovorio.