Europska petrokemijska industrija suočava se s kolapsom zbog vala zatvaranja tvornica, koji je nastao nakon nagomilanih poslovnih gubitaka i brze ekspanzije globalnih kapaciteta predvođenih Kinom.

Visoki troškovi proizvodnje i zastarjeli pogoni ostavili su europske proizvođače u teškoj situaciji, čineći regiju sve više ovisnom o uvozu ključnih kemikalija poput etilena i propena, koji su osnovni sastojci u proizvodnji plastike, farmaceutskih proizvoda te brojnih industrijskih materijala.

“Dok ostatak svijeta gradi više od 20 novih ‘crackera’, Europa industrijski tone”, izjavio je Jim Ratcliffe, osnivač britanske kemijske kompanije INEOS, misleći pritom na postrojenja koja koriste paru za razgradnju ugljikovodika.

Slijedi ukidanje 50.000 radnih mjesta

Ratcliffe je bogatstvo stekao kupnjom petrokemijskih tvornica od BP-a i drugih, a slično kao i ostali lideri u toj niši kritizirao je nedostatak političkog djelovanja.

Europska komisija ovog je mjeseca obećala podršku domaćoj proizvodnji strateških kemikalija, poput etilena i propena. Planira proširiti potpore za modernizaciju pogona i zahtijevati od javnih nabava da daju prednost proizvodima proizvedenim u Europi, slično zakonodavnom okviru iz 2023. koji prednost daje proizvodima od metala i minerala proizvedenim u Europi.

Međutim, ovaj potez možda dolazi prekasno da bi se poništile dugoročne štete.

“To je kao na Titanicu, ne možete ostati poricati situaciju. Morate pronaći spasilački čamac”, predočio je slikovito Giuseppe Ricci, voditelj industrijske transformacije u talijanskoj energetskoj kompaniji Eni, dodavši da je Versalis, dio Eni grupe, zabilježio više od tri milijarde eura (3,5 milijarde dolara) gubitaka u posljednjih pet godina, pa firma sada zatvara i posljednja dva parna ‘crackera’ u Italiji te ulaže dvije milijarde eura u biorafiniranje i kemijsko recikliranje.

I druge globalne korporacije poput Dowa, ExxonMobila i Shella također preispituju svoje europske petrokemijske resurse.

Električni iskorak

Kompaktni električni modeli sve ozbiljnije ulaze u svakodnevicu europskih vozača

Problemi s likvidnošću

Zašto kašnjenje u naplati najviše pogađa tvrtke koje rastu?

Većina planiranih zatvaranja odnosi se na ‘crackere’, a prema dokumentu koji je u ožujku objavilo osam EU zemalja, do 2035. moglo bi biti izgubljeno čak 50.000 radnih mjesta uslijed gašenja tih postrojenja u Europi.

Kineski i američki kapaciteti nadmašuju EU

Europski pogoni, koji su uglavnom mali i srednji, rade s prosječnom iskorištenosti ispod 80%, što se smatra neučinkovitim, piše Reuters.

Prema konzultantskoj tvrtki Wood Mackenzie, do 40% europskih kapaciteta za etilen, ukupno 24,5 milijuna metričkih tona, suočeno je s visokim ili srednjim rizikom od zatvaranja, koja su već bila najavljivana krajem 2024.

“Proporcija europskih ‘crackera’ na riziku daleko je veća nego u drugim regijama”, izjavio je Robert Gilfillan, voditelj tržišta plastike i recikliranja u toj konzultantskoj firmi.

Dok stariji europski pogoni koriste naftu kao sirovinu, Sjedinjene Države i Bliski istok koriste jeftinije sirovine poput etana, nusproizvoda iz škriljevaca.

Kapacitet za proizvodnju etilena u Sjevernoj Americi porast će na 58 milijuna metričkih tona do 2030., s trenutnih 54 milijuna, ističu pak iz konzultatske tvrtke ADI Analytics.

Kina, s druge strane, svake godine planira povećati svoj kapacitet za 6,5%, a do 2030. godine proizvodit će gotovo 87 milijuna metričkih tona etilena godišnje, izjavio je u svibnju Huang Yinguo, izvršni direktor Kineskog nacionalnog kemijskog informacijskog centra.

To je kapacitet koji nadmašuje trenutni kapacitet EU-a za više od tri puta.

Također, kineski proizvođači grade petrokemijske pogone grade u jugoistočnoj Aziji kako bi izvozili u Europu i Sjevernu Ameriku, no tako da izbjegnu poreze na ugljik i zapadne carine. Japanske i južnokorejske tvrtke, koje ne mogu konkurirati, održavaju nisku iskorištenost svojih kapaciteta. Europski političari sada se suočavaju s jasnim izborom: intervenirati ili gledati kako industrija propada.

Zemlje poput Francuske, Italije i Španjolske pozvale su na usvajanje “Zakona o kritičnim kemikalijama”, s obzirom na to da podaci pokazuju da je EU od 2019. do 2023. svakodnevno bio neto uvoznik etilena i propilena.

Povjerenik EU za industriju, Stéphane Séjourné, zauzima se stoga za nužnost očuvanja europskog suvereniteta, posebice u kontekstu proizvodnje parnih ‘crackera’.

No, suverenitet ima svoju cijenu. Većina europskih ‘crackera’ starija je od 40 godina, dok je u Kini taj prosjek svega 11 godina. Proizvodnja etilena u Europi košta 800 dolara po toni, dok u SAD-u i na Bliskom istoku trošak iznosi manje.

Neke tvrtke, poput INEOS-a, ulažu u nove projekte, poput četiri milijarde eura vrijednog etanskog ‘crackera’ u Antwerpenu. Na Bliskom istoku konsolidacija stvara nove divove, a primjer za to spajanje je Abu Dhabi National Oil Companyja i OMV-a, koji će izravno konkurirati europskim i američkim firmama.

Analitičari predviđaju da europska petrokemijska proizvodnja neće nestati, ali će se koncentrirati u rukama nekoliko velikih igrača, koji će moći postavljati konkurentne cijene.