Poremećaji u globalnim tijekovima roba i energenata, geopolitičke i sigurnosne krize, te vremenske nepogode danas su sve učestalije te se rijetko pojavljuju izolirano; najčešće istodobno pogađaju više država, sektora i infrastrukturnih sustava. Primjerice, lokalni ili regionalni incidenti jednog dijela infrastrukture (npr. energetskog sustava) mogu izazvati poremećaje u komunikacijama, prometu, platnom prometu, komunalnim uslugama, javnim servisima i opskrbnim lancima, uz negativne posljedice za gospodarstvo u cjelini. Kritična infrastruktura – fizička i digitalna – prelazi granice institucija, sektora i nadležnosti, zbog čega su učinkovita koordinacija i pravodobna razmjena podataka među dionicima ključni za otpornost.
Na EU razini vidljiv je trend poticaja reindustrijalizacije Europe, usmjeren na jačanje strateške autonomije i smanjenje ovisnosti o uvozu ključnih resursa, osobito energije. U tom kontekstu učinkovito upravljanje infrastrukturom postaje važan faktor konkurentnosti.
Hrvatska se pritom suočava s nizom specifičnih izazova jer je dio kritične infrastrukture moderan, a drugi dio zahtijeva skoru modernizaciju, dok snažno izražen turistički sektor uzrokuje izrazito sezonska i volatilna opterećenja gotovo svih vrsta kritične infrastrukture (npr. energetskog, prometnog i komunalnog sustava). Dodatno, postojeća energetska ili prometna infrastruktura nije u potpunosti prilagođena novim obrascima korištenja, kao što su rastući udjeli prirodno nestabilnijih obnovljivih izvora, dvosmjerni tijekovi proizvodnje i potrošnje energije na lokacijama korisnika, nove energetske potrebe elektromobilnosti ili računskih centara, kao i transportna i prometna infrastruktura u segmentu logistike, gdje Hrvatska postaje važno regionalno logističko središte uvoza i izvoza roba pomorskim putem.
Dodatni izazov za Hrvatsku i regiju proizlazi iz činjenice da je velik dio infrastrukture – uključujući energetske, prometne i vodne sustave – izgrađen u razdoblju stabilnijih klimatskih i geopolitičkih okolnosti. Takva infrastruktura često nije prilagođena u smislu reakcije na povećani broj klimatskih incidenata ni novim sigurnosnim prijetnjama. U tom kontekstu, otpornost zahtijeva sustavnu prilagodbu i koordinirano djelovanje na razini cijelog infrastrukturnog sustava.
Modernizacija infrastrukture podrazumijeva više od fizičkih ulaganja. Ključnu ulogu ima digitalizacija procesa nadzora i upravljanja, uključujući uvođenje naprednih platformi za inteligentno upravljanje sustavima koje omogućuju optimizaciju i digitalizaciju operativnih aktivnosti rada, kratkoročno predviđanje potreba i simulaciju kriznih scenarija.
Primjena napredne analitike i digitalnih alata omogućuje, primjerice, predviđanje vršnih opterećenja u energetskom sustavu, optimizaciju prometnih tokova te pravodobno reagiranje na poremećaje u opskrbnim lancima. Takva rješenja ubrzavaju donošenje odluka, skraćuju vrijeme reakcije i smanjuju operativne rizike.
Istodobno, digitalizacija povećava izloženost sigurnosnim i kibernetičkim prijetnjama. Veća povezanost sustava podrazumijeva i više potencijalnih ulaznih točaka za maliciozne aktivnosti, uključujući prekide rada, zloupotrebu sustava ili otuđivanje podataka. Posljedice takvih incidenata mogu biti značajne u operativnom i sigurnosnom smislu. Zbog toga sigurnost i zaštita podataka, kontinuirani nadzor sustava te sposobnost brze reakcije na incidente postaju elementarni dijelovi upravljanja infrastrukturom, a ne dodatna funkcija.
Problem je u neiskorištenosti podataka
Organizacije danas raspolažu velikim količinama podataka – operativnih, tehničkih, korisničkih transakcijskih i slično. Ključni izazov i dalje predstavlja njihova fragmentiranost i nedovoljna integracija. Podaci su često zatvoreni unutar institucionalnih “silosa”, analitički procesi su statični, a razmjena informacija među sustavima i dionicima ograničena.
Uvođenjem sustava za integraciju izvora podataka, uključujući interne operativne podatke, ali i eksterne geoprostorne, meteorološke i slične informacije, moguće je ostvariti cjelovitiji i precizniji uvid u stanje i kratkoročne trendove sustava. Praćenje podataka u stvarnom vremenu omogućuje bržu identifikaciju odstupanja, pravodobno prepoznavanje rizika te donošenje odluka temeljenih na ažurnim i relevantnim informacijama, umjesto isključivo na pretpostavkama i povijesnom iskustvu.
Takav pristup omogućuje prijelaz s reaktivnog na proaktivni model upravljanja, uz jačanje kapaciteta za dugoročno strateško planiranje i upravljanje rizicima.
Fondovi kao katalizator promjena
Ubrzana modernizacija infrastrukture u velikoj se mjeri oslanja na dostupna europska sredstva iz strukturnih fondova. U postojećem programskom razdoblju, kroz redovne strukturne instrumente ali i programe usmjerene na inovacije i razvoj, državama članicama dostupna su značajna još neiskorištena sredstva za ulaganja u povećanje otpornosti kritične infrastrukture kroz modernizaciju i digitalizaciju.
Ukupno gledano, riječ je o desecima milijardi eura na razini EU namijenjenih povezivanju, modernizaciji i jačanju otpornosti ključnih sustava. Poseban naglasak stavlja se na prekogranične projekte, digitalizaciju upravljanja infrastrukturom i razvoj pametnih mreža. No, sama dostupnost sredstava nije dovoljna. Uspjeh ovisi o kvalitetno pripremljenim projektima koji integriraju podatke, tehnologiju i operativne ciljeve. Organizacije koje uspješno povežu modernizaciju infrastrukture s pametnim upravljanjem i digitalnim rješenjima ne ostvaruju samo financijsku podršku, već i dugoročne razvojne prednosti.
Infrastrukturne prilike za daljnji razvoj Hrvatske
U trenutačnom ekonomskom i geopolitičkom okruženju Hrvatska ima više prilika za jačanje položaja i poticanje gospodarskog rasta kroz razvoj svojih ključnih infrastrukturnih sektora logistike i prometa, energetske infrastrukture, transporta energenata i uloge energetskog čvorišta za dio Srednje Europe, te digitalizacija i razvoj podatkovnih centara te upravljanje sigurnošću i incidentima u stvarnom vremenu.
Razvoj navedenih područja podrazumijeva ulaganja u novu i obnovu postojeće infrastrukture kao prilika za gospodarski rast. Paralelno s infrastrukturnim ulaganjima potrebno je razvijati inovativne modele digitalnog upravljanja, uključujući zajedničke platforme, standardizirane protokole i koordinirano donošenje odluka. Takav pristup ključan je za učinkovitiji odgovor na poremećaje i krizne situacije, te povećanje otpornosti infrastrukture u modernim uvjetima.
