Globalno tržište energije ulazi u novu fazu nestabilnosti – nafta je na putu prema najvišim razinama u posljednje četiri godine, a sukob na Bliskom istoku otvara rizik dugotrajnog poremećaja opskrbe. U takvom okruženju, pitanja sigurnosti plina i uloge LNG terminala postaju ključna za Europu.

Zadnjeg dana ožujka cijena sirove nafte bila je blizu najviših razina u posljednje četiri godine. Globalni benchmark Brent 31. ožujka trgovao se u rasponu od 111 do 113 dolara po barelu, dok je američki WTI oscilirao oko 102 – 103 dolara. Cijene su izuzetno volatilne (osciliraju i po nekoliko dolara dnevno) zbog rata s Iranom i rizika za Hormuški tjesnac.

Nafta je na putu prema najvišoj razini zatvaranja u posljednje četiri godine: u ožujku cijena Brenta je skočila 55 posto, a WTI-ja za 54 posto. No, brojke same po sebi ne govore cijelu priču. Eskalirajući sukob između SAD-a i Irana koji je započeo krajem veljače, podigao je cijene energije na najviše razine u gotovo četiri godine, upozorili su analitičari MarketWatcha.

To je najveći mjesečni rast u povijesti koji prijeti da iz kratkoročnog šoka preraste u potencijalno dugotrajan poremećaj, upozoravaju analitičari.

Tržišta su, kako primjećuje Vishnu Varathan iz Mizuho banke, prešla iz mehaničkog reagiranja u svojevrsni “mod straha”, prema Reutersu. Više se ne trguje na temelju vijesti, već na temelju pokušaja preživljavanja u scenariju dugotrajnog sukoba.

‘Previše je toga oštećeno’

Dok se Wall Street pita hoće li barel dosegnuti 150 ili čak ekstremnih 200 dolara ako se rat protegne do lipnja, iz Frankfurta stižu upozorenja koja ne ostavljaju mjesta optimizmu.

Predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde, u svom je istupu za The Economist krajem ožujka upozorila da je šteta već značajna i da obnova opskrbe neće biti brza, dok bi poremećaji mogli trajati godinama.

Certifikati

Ono što se događa “iza kulisa” interneta uskoro bi mogao postati vaš najveći IT problem

Zagrebački velesajam

Sajmovi opet igraju važnu ulogu u poslovnim odlukama, što stoji iza novog interesa?

Lagarde ne vjeruje u brzi oporavak. Tehnički stručnjaci banke smatraju da je “već previše toga oštećeno”, rekla je, te da “nema šanse” da se izgubljena opskrba energijom iz Zaljeva obnovi u roku od nekoliko mjeseci. Poremećaj bi mogao trajati “godinama”. Opasnost je, tvrdi ona, da će se posljedice pojavljivati postupno, što će dovesti do “odgođene procjene” ozbiljnosti krize.

Ipak, njezina najveća briga, kako je rekla, nije samo monetarna politika – za koju tvrdi da je ECB dobro pozicioniran – već fiskalna izdržljivost država članica. Za razliku od razdoblja 2022.–2023., kada su vlade trošile 2,5 posto BDP-a ili više kako bi ublažile troškove energije nakon ruske invazije na Ukrajinu, danas tog fiskalnog prostora jednostavno nema, upozorila je Lagarde i poslala jasnu poruku nacionalnim liderima: Svaka potpora ovaj put trebala bi biti “prilagođena, ciljana i privremena”.

“Donositelji odluka trebaju paziti koliko široko raspoređuju potporu te usmjeriti pomoć prvenstveno kućanstvima s nižim prihodima”, poručila je Lagarde.

Hrvatska se u ovom globalnom vrtlogu nalazi u specifičnoj poziciji. Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta Hrvoje Požar, u nedavnom intervjuu za Poslovni dnevnik istaknuo je kako je “pitanje svih pitanja” trajanje sukoba jer će upravo ta vremenska varijabla odrediti hoće li se trenutačni šok pretvoriti u trajnu ekonomsku regresiju.

Iako Europa iz Zaljeva izravno uvozi oko 15 posto svog LNG-a, opasnost za Hrvatsku dolazi zaobilaznim putem. Jugoistočna Azija – Kina, Indija, Japan – primarno je pogođena zatvaranjem Hormuza i sada očajnički traži alternativne pravce. Zbog toga su preostala slobodna tržišta pod pojačanim pritiskom, globalne cijene nafte i plina, što se po principu spojenih posuda prelijeva na europsko i hrvatsko tržište.

Jakšić nudi dozu utjehe kada je riječ o fizičkoj dostupnosti energenata u Hrvatskoj. Zahvaljujući strateškom ulaganju u LNG terminal na Krku, Hrvatska osigurava pristup ukapljenom plinu iz bilo kojeg dijela svijeta, što nas uz obvezne strateške zalihe nafte i integriranu elektroenergetsku mrežu čini otpornijima na fizičke prekide tokova, istaknuo je Jakšić dodajući da zasad sigurnost opskrbe nije ključni problem, već cijena energije.

“Pravi cjenovni izazovi tek su pred nama, a oni će testirati konkurentnost cjelokupnog hrvatskog gospodarstva”, upozorio je ravnatelj Energetskog instituta.

Od inflacije do recesije

Situacija u kojoj se nalazimo više nije samo problem energetike i logistike. Boston Consulting Group (BCG) upozorava da se troškovi kapitala već sada kreću 300 do 500 baznih bodova više nego ranije, što u kombinaciji s rastućim troškovima transporta i sirovina guši investicijske cikluse.

Dok su se trgovci do jučer fokusirali isključivo na inflacijski šok, danas se fokus pomiče prema rastu, odnosno njegovu izostanku. Jim Reid iz Deutsche Banka dijagnosticira stanje kao “stagflacijske posljedice”. Svijet se suočava s opasnom kombinacijom stagnacije gospodarstva i visoke inflacije.

Ako se Hormuški tjesnac ne otvori uskoro, scenarij od 200 dolara po barelu, kojemu Macquarie Group daje 40 posto vjerojatnosti, mogao bi postati nova, bolna realnost koja će redefinirati pojam “normalnog” u svjetskoj ekonomiji. Za Hrvatsku i Europu, poruka je jasna: energetska neovisnost više nije samo ekološki ili politički cilj, već goli preduvjet opstanka u svijetu u kojem je energija postala najmoćnije oružje.