Dan uoči iščekivanog govora Ursule von der Leyen o Stanju Unije u Strasbourgu, pred zastupnicima je niz gorućih političkih tema – od borbe protiv hibridnog ratovanja iz Rusije, incidenata na istočnim granicama, migrantske krize u Ceuti, sprovoda Ratka Mladića. Ekonomski najvažnija svakako je ona o jačanju trgovinskog partnerstva s Kanadom zbog čega u Strasbourg stiže i tamošnji premijer Mark Carney, koji će se eurozastupnicima obratiti u četvrtak.

Između dvije globalne sile, prevrtljivog SAD-a pod palicom Donalda Trumpa, koji Kanadu posprdno naziva “51. američkom državom”, i naizgled nezaustavljive Kine, Bruxelles i Ottawa žele dublje ekonomsko savezništvo. CETA, Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između Europske unije i Kanade, kako se naziva dogovor u privremenoj primjeni od 2017., gotovo deset godina kasnije još nije dobio zeleno svjetlo svih članica.

Skok trgovinske razmjene

Za razliku od vremena u kojem se potpisivao, u aktualnom okruženju trgovinskih napetosti, sukoba u Ukrajini i na Bliskom istoku, Europska unija želi dodatno približiti Kanadu svojoj gospodarskoj i sigurnosnoj orbiti, dok Trumpove carine potiču Ottawu da traži saveznike izvan SAD-a. Tijekom govora, kojem će prisustvovati i Carney, šefica Europske komisije mogla bi pozvati preostale članice na ratifikaciju sporazuma.

Za Uniju sporazum otvara vrata kanadskom tržištu od 40 milijuna stanovnika bez carina za gotovo svu robu, uz lakši pristup uslugama, javnoj nabavi i ulaganjima. Prema podacima Europske komisije, trgovinska razmjena EU-a i Kanade gotovo se udvostručila otkako je CETA počela privremeno vrijediti: ukupna trgovina robom i uslugama porasla je sa 72,1 milijardu eura u 2016., na 130 milijardi eura u 2025., odnosno za oko 80 posto.

Sjevernoamerička zemlja posebno je zanimljiva kao tržište za europske strojeve i opremu, automobile, kemijske i farmaceutske proizvode, hranu i usluge. EU također dobiva pouzdaniji pristup kanadskim sirovinama i mogućnost diversifikacije dobavnih lanaca izvan SAD-a i Kine.

Na stolu je paket koji obuhvaća suradnju u području kritičnih sirovina, digitalne trgovine, obrazovanja, mobilnosti kvalificiranih radnika i sigurnosti Arktika. Prema pisanju Politica, jedan od ključnih interesa EU-a su kritične sirovine. Kanada raspolaže velikim rezervama bakra, nikla, litija, kobalta i rijetkih zemalja, ali i rudnicima, talionicama i rafinerijama za njihovu preradu. Bruxelles stoga razmatra zajedničke projekte i ulaganja kojima bi osigurao stabilnije opskrbne lance.

U suprotnom smjeru, Kanada otvara jedinstveno tržište od 450 milijuna potrošača, a CETA tamošnjim kompanijama daje povlašten pristup tom tržištu. Budući da Kanada gotovo tri četvrtine ukupnog izvoza usmjerava prema južnom susjedu, za Vladu Marka Carneya diversifikacija preko Atlantika pitanje je strateškog smanjenja ovisnosti o SAD-u, kao i jasna politička poruka kanadskim građanima kako Ottawa ima snažne partnere i izvan Washingtona.

Najambiciozniji prijedlozi išli bi prema još čvršćem povezivanju Kanade s jedinstvenim tržištem EU-a, potencijalno čak i dalje od razine integracije kakvu imaju Švicarska i Norveška. To bi kanadskim građanima moglo otvoriti veće mogućnosti za život i rad u EU-u i takav bi aranžman bio presedan za zemlju toliko udaljenu od Europe. Kanadske kompanije također bi mogle dobiti povlašten pristup javnoj nabavi u EU-u u okviru predloženog Zakona o industrijskom ubrzanju (Industrial Accelerator Act), kojim se nastoji dati prednost europskim kompanijama u javnoj nabavi u zelenim i energetski intenzivnim industrijama. Kanada, primjerice, već ima pristup europskom obrambenom fondu SAFE, vrijednom 150 milijardi eura.

Neplaćeni računi

83 posto hrvatskih tvrtki ima isti problem: Kupci kasne s plaćanjem, a posljedice se šire cijelim lancem

Najbolja održiva mala tvrtka

Premifab treću godinu zaredom najbolja održiva mala tvrtka u Hrvatskoj

U novom geopolitičkom okruženju u razgovorima posebnu težinu ima Arktik, gdje EU i Kanada žele intenzivirati sigurnosnu suradnju. Bruxelles pritom preispituje svoju arktičku strategiju zbog novih prijetnji, uključujući sabotaže podmorskih kabela i otvaranje novih prometnih ruta. Suradnja bi se mogla proširiti i na Erasmus+, strukovno obrazovanje, razmjenu studenata i umjetnika te međusobno priznavanje profesionalnih kvalifikacija. Cilj je olakšati kretanje ljudi, znanja i stručnjaka između dviju strana.

U intervjuu Financial Timesu uoči dolaska u Strasbourg Carney je pozvao Europu na produbljivanje gospodarskih veza s Kanadom, poručivši da bi tješnje povezivanje dviju strana pomoglo u smanjenju ovisnosti o SAD-u i povećanju otpornosti ekonomija. Pozvao je deset članica EU-a koje još nisu ratificirale trgovinski sporazum između Kanade i EU-a da to učine.

Problematična poljoprivreda

“To će nas učiniti suverenijima, otpornijima, neovisnijima i prosperitetnijima”, rekao je Carney, ističući da bi Europa i Kanada u aktualnom geopolitičkom okruženju trebale snažnije surađivati u trgovini, sigurnosti, energetici i kritičnim sirovinama. Istovremeno, Kanadu pokušava pozicionirati kao sigurnu destinaciju za kapital u vrijeme globalne nestabilnosti. Na investicijskom summitu u Torontu ugostit će velike američke financijske kompanije, ali i kineske ulagače, kojima će predstaviti više od 150 projekata iz područja rudarstva, energetike i umjetne inteligencije. Ottawa se nada da će samit pokrenuti priljev od bilijun kanadskih dolara stranih ulaganja u idućih pet godina.

“Mi smo zemlja koja poštuje svoje obveze. Imamo najvredniju robu, a to je povjerenje”, poručio je Carney. U relativno pomirljivom tonu intervjua, odbacio je tvrdnje da je približavanje Europi, Kini i Indiji pokušaj udaljavanja od Washingtona premda je nakon propasti trgovinskih pregovora s SAD-om poručio: “Kad ste napadnuti, u ratu ste. A mi smo napadnuti.” Unatoč tome, kanadski premijer ne zatvara vrata Washingtonu napominjući da bi se pregovori mogli obnoviti kada za to bude pravi trenutak. “Kad se pojavi prava prilika, sjest ćemo i pregovarati”, rekao je za FT.

Nacionalnu ratifikaciju sporazuma o slobodnoj trgovini s Kanadom još nije završilo deset EU članica – Belgija, Bugarska, Cipar, Francuska, Grčka, Mađarska, Irska, Italija, Poljska i Slovenija. Pritom je svaka zemlja imala svoj razlog za uzmicanje. Kod nekih je problem bio politički – Francuska je jedina u parlamentu odbila ratifikaciju, dok je kod Irske sud utvrdio da je suprotan Ustavu kod pitanja rješavanja investicijskih sporova. Budućnost CETA-e u rukama je najvećih, Francuske, Italije i Poljske, kojima je pitanje poljoprivrede jedan od glavnih razloga otpora. Hrvatska je CETA-u ratificirala 2017. godine.