Austrija neće spriječiti članstvo Hrvatske u Schengenu, a neće niti Švedska, koja je, također time priprijetila. Ali, mogla bi Njemačka.

Velike su šanse da ćemo ući, ali moguć je i  udarac u zadnjem momentu. U ovom trenutku u svim glavnim gradovima koje se pita o Schengenu,  Zagrebu govore – da, da, sve je ok, poruka vam je pozitivna, ulazite. Ipak, još  nije gotovo, jer može biti neugodnih iznenađenja tamo gdje se najmanje očekuje, a neka komešanja, tako smo čuli,  postoje.

Ako sad ne uđemo, zapakirat će nas s Rumunjskom i Bugarskom, a to bi bio  pushback od kojeg bismo odletjeli na posve drugi kraj, i nakon kojeg bi oporavak odgođen i mukotrpan. Schengen je mnogo više od slobodnog prelaza granice, i razmjene podataka, to je, uz euro, za nas  pitanje potvrde političkog identiteta. Za velike članice i zemlje blizu centru EU-a,  identitet je  samorazumljiv. Za Skandinavce je EU racionalan izbor. Britanci su  odbili. Za Hrvatsku je ključan i ta potvrda imala bi blagotvoran efekt.

U Njemačkoj ključan dio vladajuće koalicije su Zeleni (Bündnis 90/Die Grünen), a njihova je reakcija nepredvidljiva. Ukoliko oni dignu znak stop, Scholzova vlada, i SPD-ova ministrica unutrašnjih poslova Nancy Faeser neće moći dati podršku ulasku Hrvatske u Schengenski prostor. Valjda će sve biti u redu, ali, iako svi viču gotovo, zbilja se još ne zna.

sa zemljama šengenskog prostora

Ukidanje kontrola na kopnu i moru od 1. siječnja, u zračnim lukama od 26. ožujka iduće godine

Kraj ograničenjima

Turizam bez granica! Ulazak u Schengen ‘nabildat’ će potražnju i konkurentnost

Dosadašnje negativne naznake iz nekih zemalja bile su motivirane unutarpolitičkim zahtjevima i razmiricama. Primjer je Švedska, u kojoj su dvije posve različite stranke,  Švedski demokrati, ( daju podršku Vladi iz parlamenta),i Socijaldemokrati, tražila stop za sve tri zemlje. Krajnje desni Švedski demokrati su apriori protiv, a Socijaldemokrati pitaju  “Koju korist od ulaska Hrvatske ima Švedska?”. Pri tome je Ylva Johansson, povjerenica Europske komisije  za unutrašnje poslove, u čijoj je odgovornosti i Schengen, švedska socijalistkinja!

Problem je, kako sada stoje stvari, riješen, odnosno, Švedska je u Bruxellesu ponovo potvrdila da će dati prolaz Hrvatskoj.

Ili Austrija. Tamo je stranka na vlasti, ÖVP nervozna jer je povjerenje javnosti u to da ta stranka dobro rješava migrantsko pitanje kopnilo, a rasla nostalgija (sve prema anketama koje je prenio Der Standard)  za Sebastianom Kurtzom, koji je zastupao tvrdolinijašku politiku prema migracijama. Prijetnje prema Hrvatskoj ciljale su povećanje i učvršćenje podrške među biračima VP-a.

Glavni razlog povećanog broja migranata jest da ljudi naprosto dolaze, prolaze kroz Grčku, Bugarsku, Rumunjsku. Mađarsku i Hrvatsku i upućuju se na sjeverozapad, prema “pravoj” Europi.

POSLOVNI USPJEH I INOVACIJE U REGIJI

Više od uređaja: Priča o brendu koji je promijenio način na koji živimo

Održivo poslovanje

Tko stoji iza najveće održive investicije u Hrvatskoj?

Mnoge članice, evo, Austrija, vjerojatno zamišljaju Hrvatsku kao neku vrst  europske vojne krajine, graničarskog područja koji je svojedobno definirala Marija Terezija kao obrambeni pojas pred širenjem Turske, a koje je poslije preraslo u habsburšku ratnu provinciju.

Oni kao da traže živi zid na granicama Europe, i pozdravljaju i žele vrlo oštre mjere prema migrantima. Naprosto, žele manje migranata ili barem efikasnu kontrolu tko i kada ulazi.

Istodobno, u tim istim  državama članicama koalicijske ili oporbene stranke na ljevici zahtijevaju poštivanje ljudskih prava migranata.

Stranke ljevice, i pogotovo Zeleni također razumiju prostore granice, i ono što zahtijevaju jest individualiziran pristup migrantima, kako se jedna od temeljnih vrijednosti na kojima počiva civilizacija, a to je poštivanje ljudskih prava, ne bi izigrala.

Dobro, nedavno su i Zeleni u Europskom parlamentu glasali za primanje Hrvatske u Schengen, jer je prevladao argument prava na ulazak, jednakog prava za sve.

Ali, istodobno, mnogi europarlamentarci, a pogotovo njemački Zeleni pokazuju veliko nezadovoljstvo kršenjem ljudskih prava na granicama. Evo, nedavno je pokrenuta peticija “Europo, prestani plaćati za pushback”  u kojoj se uz Hrvatsku kritiziraju i Grčka, Italija, Mađarska, Litva, Malta, Poljska, Španjolska i Slovenija, da su verbalno i fizički nasilni prema potencijalnim tražiteljima azila, i pribjegavaju nasilnim mjerama odbijanja (pushbacks). “Na tisuće umiru ili ne mogu pristupiti proceduri azila, unutar koje bi njihovi zahtjevi bili propisno sagledani”, stoji u peticiji. Dobro, to je tek jedna peticija, nije posebno niti važna, ali iz nje se vidi raspoloženje i generalni zahtjev velikog dijela građana.

Zeleni su kompleksna stranka, i jedini među važnijim strankama u Europi koji imaju idealističku viziju, koja se veliki dijelom kanalizira u mainstream politiku, a manjim, ali jako vidljivim dijelom u aktivističke akcije, Većini građana smetaju aktivističke akcije zaustavljana prometa na autoputovima, prijetnje uništavanjem umjetničkih djela po muzejima, ali Zeleni moraju uračunavati i taj aktivistički naboj. Nije nemoguće, i nije da se o tome ne priča, ali potvrda koju su za sada dali Hrvatskoj za Schengen nije uklesana u kamen.

Optika kroz koju dvije oprečne političke formacije vide incidente na europskim granicama s migrantima je rašomonski različita. Jedino što je zajedničko da su i jedni i drugi nezadovoljni Europskom komisijom. Neki, kao OVP, a to smo vidjeli i iz primjedbi austrijskog ministra unutarnjih poslova Karnera, kritiziraju preblagi pristup Komisije oko politike azila ali i Schengena, dok njemački Zeleni kritiziraju Frontex, europsku agenciju koja je na vanjskim granicama pomaže nacionalnim graničnim policajcima u njihovom poslu.

Članice su nezadovoljne, one nešto žele i od Grčke koju stalno kritiziraju, i od Hrvatske koja bi htjela ući, ali što? Kakva bi to graničarsko područje Hrvatska trebala biti? Da li uopće treba biti vojna krajina? Pojma nemamo, debata o tome kako bi bilo najbolje rješavati probleme s granicama ne postoji, a problem će se povećavati, sigurno hoće, jer će mnogi  bježati zbog klimatskih razloga. Međutim, trebat će, kroz to kako ćemo se postaviti na granicama, prelamat će se veliki dio našeg branda, a dublje govoreći i identiteta.