Održan je prvi sastanak međusektorske radne grupe koja se sastoji od više od dvadeset institucija, uključujući sva ministarstva, državne zavode, gospodarsku i obrtničku komoru te Hrvatsku udrugu poslodavaca i sindikate, kako bi se izradio program mjera za suzbijanje sive ekonomije. Još je u srpnju 2010. Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva, kao koordinator rada ove grupe, zatražilo od svih uključenih institucija da dostave svoje očitovanje s analizom postojećeg stanja u području sive ekonomije, kao i prijedlog konkretnih mjera koje je potrebno provesti u svrhu suzbijanja sive ekonomije. U povodu toga je 16. studenoga 2010. održan sastanak u Ministarstvo gospodarstva rada i poduzetništva na kojem su predstavljene sve objedinjene mjere. Hrvatska vlada je još 2004. usvojila plan kratkoročnih i dugoročnih mjera za suzbijanje sive ekonomije te su se do 2007. one i provodile. No od onda nije bilo intenzivnijih aktivnosti na tom području, stoga su i sve uključene institucije pozitivno ocijenile izradu sveobuhvatnih mjera koje će uključivati izmjenu pojedinih zakonskih propisa, koji zbog nedorečenosti ili slabe primjene ne daju zadovoljavajuće rezultate. Isto tako pozitivnim su ocijenile jačanje kontrole i inspekcijskih postupaka svih državnih tijela te jačanje transparentnosti javne nabave. Treba podsjetiti da je područje sive ekonomije, ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim zemljama, ono s kojim se nacionalne vlade više ili manje uspješno bore.

Razmjeri posljedica
Posljedice sive ekonomije su dobro poznate: znatan dio gospodarskih aktivnosti nije uračunat u ukupno gospodarstvo zbog čega se neki važni ekonomski pokazatelji poput BDP-a čine manjima nego što jesu, porezni prihodi su manji nego što bi mogli biti, poduzetnici doživljavaju nelojalnu konkurenciju, ljudi imaju manju zaštitu (npr. zdravstvena zaštita ili mirovina) od one koju bi mogli imati. Ljudi uključeni u sivu ekonomiju imaju manji status nego što bi ga imali da su “obični” (pravi, regularni, redoviti) poduzetnici ili radnici. Posljedice toga su da se slabo provode javne politike, nesigurne procjene važnih ekonomskih pokazatelja mogu smanjiti djelovanje ekonomskih politika, smanjeni porezni prihodi utječu na smanjenu sposobnost vladinih politika u pružanju usluga, što za posljedicu ima narušavanje odnosa u poreznom sastavu, bilo kroz povećanje poreza, uvođenje novih poreza ili prebacivanje poreznih opterećenja na druge grupe. Zato je rješavanje ovog problema važno jer će utjecati na socijalne, radne i ekonomske politike, ukinuti narušene odnose u poreznom sustavu, poboljšati funkcioniranje vladinih politika, poboljšati uvjete u kojima ljudi žive, rade i vode biznis.

Glavni uzroci
Važnosti politika sive ekonomije su i u europskim zemljama relativno nove. Neke su zemlje, poput Italije krajem osamdesetih godina, započele provoditi politike, mjere i kampanje za reguliranje sive ekonomije. Europske institucije su se krajem devedesetih također započele baviti tom problematikom, a Europska komisija se uglavnom fokusirala na sivu ekonomiju u domeni neprijavljenog rada. Implikacije neprijavljenog rada vrlo su jasne: javne financije kao i socijalni sustav trpe zbog neprijavljenog rada jer se manje uplaćuje socijalnih doprinosa, a u isto vrijeme većina ljudi u EU koristi isti taj socijalni sustav kroz njegove usluge. Tako se zatvara ovaj “začarani” sustav: kako raste udio sive ekonomije, tako se smanjuje udio regularne ili redovne ekonomije, ali ne i broj nezaposlenih. Glavni identificirani uzroci neprijavljenog rada su zakonska regulativa i socijalni sustav koji je manje-više sličan u cijeloj EU i osigurava minimalnu plaću definiranu kolektivnim ugovorima, naknade za nezaposlene i socijalne naknade za službeno zaposlene i članove njihovih obitelji. Ali najvažnije je što se cijeli socijalni sustav financira doprinosima od službeno, tj. formalno zaposlenih osoba. I to je jedan od glavnih uzroka sive ekonomije – visoki troškovi rada, ali ne zbog plaće, nego skupih socijalnih doprinosa, iz kojih se financira cijeli takav socijalni sustav. Drugi važan uzrok sive ekonomije je porezno opterećenje za poduzetnike, pri čemu se pogotovo naglašava nejednak tretman malih i srednjih poduzeća u odnosu na velika poduzeća, koji sili mala poduzeća da idu u sivu ekonomiju kako bi mogla preživjeti. Predstavnici HUP-a koji su bili na sastanku su Anny Brusić, direktorica Udruge malih i srednjih poduzetnika, Marijana Filipić, direktorica granskih udruga, i Josip Zaher, predsjednik HUP – Udruge trgovine.