Ovih je dana i službeno na snagu stupio vrlo važan i po potencijalnim posljedicama vrlo neizvjestan Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Kad su prije tri i pol mjeseca u javnost procurili neki dijelovi tog zakona, tada još s vrlo nespretnim dijelom imena propisa (Zakon o financijskom poslovanju i prisilnoj nagodbi), Hrvatska udruga poslodavaca postavila se prilično suzdržano prema tada dostupnim dijelovima zakona. To je bilo vrijeme kada smo prijedloge zakona koji bitno utječu na poslovanje dobivali kroz novinarske tekstove. To nam je zadavalo problema u radu, ali i dovodilo u vrlo nezgodnu poziciju prema članstvu, prema medijima, ali i prema nositeljima izvršne vlasti. Situacija u vezi s plasiranjem sadržaja iz Zakona o financijskom poslovanju navela nas je na organizaciju posebnog okruglog stola na kojemu su sudjelovali vrhunski domaći stručnjaci pravne, financijske, porezne i makroekonomske struke. Tada smo prvi put imali priliku i iz prve ruke od ministra financija dobiti konkretnije odgovore na one sadržaje koji su nam bili dvojbeni. Vrlo brzo nakon tog susreta naši su predstavnici bili uključeni u radnu grupu za pripremu zakona. Zakon je bitno popravljen u odnosu na onu prvu, tzv. medijsku fazu te smo u konačnici, premda su i dalje ostala neka rješenja s kojima nismo bili najsretniji, zakon podržali. Takav naš aktivni odnos skinuo je stigmu da se protivimo promjenama.

Dugovi

I tada smo, kao i sada, govorili da nema zainteresiranijih u zemlji da se stvari raščiste od nas u HUP-u. Ta mi smo još prije više od sedam godina prvi upozorili na novi val neplaćanja koji se osjeća, da dolazi opasan val s pučine koji bi mogao uzdrmati temelje naše gospodarske strukture! Znači, to je bilo prije početka financijske i ekonomske krize u kojoj vrlo teško i sve teže plivamo. Tada nažalost nije bilo sluha, snage, volje ili znanja (svejedno čega jer su posljedice vrlo velike, a za mnoge i tragične bez obzira na uzrok nečinjenju) da se tom zlu suprotstavi na samom početku. Da smo tada zadali pravila ponašanja, koja je trebalo ne samo napisati već i primijeniti, a koje sada pronalazimo u tzv. Linićevu zakonu, vjerojatno bismo spasili tisuće naših kolegica i kolega poduzetnika i obrtnika, ali i tisuće radnih mjesta u realnom sektoru. I sigurno bi bilo znatno manje nesretnih obitelji i radnika i poslodavaca/obrtnika koji su platili danak nečije neodgovornosti, nekorektnosti i nefunkcioniranja pravne države što je pospješilo propadanje cjelokupne gospodarske strukture. Polažemo veliku nadu u ovaj zakon upravo zbog sređivanja nereda neplaćanja premda nam se nad glavama gomilaju upitnici. Njih nema u dijelu koji se odnosi na uvođenje financijske discipline jer je to u HUP-u već svladano domaće štivo koje smo otvarali s već barem tri hrvatske vlade (kao uostalom i mogućnost da se PDV plaća po naplati roba i usluga, što bi bila velika pomoć kao što je i uredno plaćanje dospjelih obveza). Za ovu priliku ne čini mi se prevažnom tema o ustavno-pravnim aspektima zakona kao ni prigovori o suspenziji pravnog sustava kao izraz nepovjerenja prema hrvatskom pravosuđu. Otvaram samo neke najčešće dileme koje se skrivaju u ovim upitnicima koji nam kruže nad glavom i koji se odnose na predstečajnu nagodbu. Recimo: kako će se i gdje pronaći sredstva da se podmire sva zatečena dugovanja koja se mjere u milijardama kuna (i u odnosima između pravnih osoba i u odnosima između javnog i privatnog sektora, pri čemu je velika nepoznanica lokalna uprava, ali i zdravstvo)? Ili što će biti s više od pedeset tisuća poduzeća različitih veličina koja su u vrlo teškom stanju (u blokadi ili pred blokadom) i koja zapošljavaju više od 130.000 radnika? Hoće li ovaj proces čišćenja zaustaviti poslovanje poduzeća koja imaju dobre programe i tako ugroziti tržišnu poziciju gospodarskog subjekta, a time i njegovu opstojnost? Koliko će sustav predstečajne nagodbe izdržati test vremena koji pronalazimo u zakonu? Hoće li se izbjeći zamka voluntarizma članova predstečajnih povjerenstava? I tko će u ovoj zemlji, koja je prilično nagrižena korupcijom, nadzirati rad povjerenstava koji će sada biti pretrpani "predmetima". A iskustvo nam govori da je to onda idealna situacija za lov u mutnom. Ili hoće li se moći mijenjati neka rješenja u zakonu za koja se pokaže (a na koja smo u vrijeme pripreme prijedloga zakona i ukazivali) da su nezgrapna? Mnogo pitanja za sada su bez odgovora. Možemo se jedino pouzdati u dobre namjere predlagatelja, ali i u odgovornost svih sudionika (povjerenstva, poduzeća dužnika, vjerovnika, financijskog sektora) za trenutak u kojem živimo i radimo.

Supstitucija uvoza

Svi moramo znati da je ovaj naš brod na pučini nemirnog mora, da imamo problema s određivanjem kursa, da su mu neke funkcije opasno ugrožene (da ne kažem da su mu i neke otkazale). A na tom smo brodu svi mi koji smo svjesni težine stanja jer znamo da je ovo zadnja prilika za izbjegavanje hridi ekonomskog sloma. Zadržavanje kreditnog rejtinga agencije Fitch, prvi pozitivni indeks industrijske proizvodnje u ovoj godini, dobar je signal i daje nadu da imamo dobre izglede. Naravno, predlagatelj vjeruje da je Zakon o financijskom poslovanju dobar kurs. Mi u udruzi poslodavaca kažemo da je za izlazak iz tjesnaca potrebno puno više od toga, da su nam potrebne mjere aktivne ekonomske i industrijske politike koje će potaknuti proizvodnju i za izvoz i za supstituciju proizvoda iz uvoza. Pritom želimo vjerovati da će u ovom čišćenju s prljavom vodom otići samo nečistoće; da neće stradati poduzetnici i poslodavci koji su upali u teškoće tuđom krivnjom, da se neće ugasiti tvrtke koje imaju konkurentan proizvod, koje su zapale u teškoće jer je netko drugi bio nekorektan prema njima. I na kraju, vjerujemo da će se napokon smanjiti trošak poslovanja u zemlji, da ćemo prestati šepati i zaostajati pod teretom prevelike javne potrošnje koja se mjeri fiskalnim, ali i parafiskalnim teretom koji nas gura prema dolje. Hoću reći: tražimo novo čišćenje na putu prema gore!

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a