Zbog činjenice da će biti obilježena predizbornim predznakom, a što je i prije slaganja državnog proračuna presudilo da se propusti toliko priželjkivana prilika za ozbiljnije reformske poteze, 2011. za Hrvatsku na prvi pogled izgleda kao godina koju bismo najradije prespavali.

Dolazi godina neizvjesnosti, čiji se pritisak očekuje od mikro- do makrorazine, u kojoj se još nitko ne usudi prizvati konačan završetak krize, u kojoj nema naznaka investicijskom zamahu koji bi povukao gospodarstvo iz gliba unatoč katalogu tridesetak ulagačkih projekata koji je Vlada nedavno prezentirala. Ipak, za razliku od ne odveć optimističnih opservacija u domaćim krugovima u očima drugih, primjerice predstavnika Europske banke za obnovu i razvoj ili Europske komisije, Hrvatska ima znatno bolju percepciju. U posljednjem izvješću o hrvatskom napretku Europska komisija u dijelu koji se odnosi na ekonomska kretanja i prognoze nalazi veći poticaj oporavku hrvatskoga gospodarstva nego što ga sami vidimo. No s druge strane takve su ocjene Bruxellesa ostale u sjeni pomicanja potencijalnog datuma zaključenja pregovora o pristupanju s proljeća na ljeto. Završetak samih pregovora nedvojbeno je u fokusu Vlade, no zasigurno će uza sav trud koji ulaže na dinamiku pregovora utjecati i okončanje procesa privatizacije i restrukturiranja hrvatske brodogradnje, što nije ostvareno kako je planirano u ovoj godini i čiji se nastavak teških pregovora očekuje i u prvom tromjesečju iduće godine. No o tome ne ovisi samo približavanje EU, nego, kako ističe i savjetnik premijerke Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb, industrijski oporavak, povećanje izvoza i rast BDP-a. Sam rasplet te priče višestruko će biti vidljiv u 2011. jer će se i dosad izdana potpora tom sektoru iz implicitnih jamstava prebaciti u državni dug koji bi prema procjeni Lovrinčevića mogao dosegnuti i visinu od 3,5 posto BDP-a. Iako je pri slaganju proračuna za 2011. bio zazivan ozbiljan rez, koji se na kraju ipak nije dogodio, sasvim je sigurno da ni postignuto zamrzavanje razine izdataka Vladi neće biti lako ostvarivo. Analitičari su unaprijed, s podsmijehom, procijenili da će već u prvom polugodištu biti nužno preslagivanje proračuna, no ako se bude pridržavalo zakona o fiskalnoj odgovornosti, koji bi trebao stupiti na snagu s prvim danom 2011. godine, trebalo bi se raditi tek o sitnim preinakama. Ministri će prema tom zakonu biti sankcionirani za svako prekoračenje, a nakon što probiju postavljene gabarite, odgovarat će davanjem mandata na raspolaganje.

No važnije od te novine u obliku kažnjavanja ministara bit će postizanje političkog suglasja o provedbi tog zakona koji predviđa smanjenje udjela izdataka države u BDP-u za 1 posto godišnje. Je li bila preambiciozna sa zadanim ciljem, s obzirom na to da je prvotni plan s kojim se krenulo u taj prijedlog bio znatno niži, oko 0,3 posto smanjenja na godišnjoj razini, vrlo brzo će se otkriti, tim više što Vladi tek predstoje pregovori sa sindikatima iz javnog sektora o božićnici, regresu i ne povećanju osnovice za plaće u 2011., a najavljuje se i otvaranje pregovora o mirovinskoj reformi. To u uvjetima kada gotovo 60 posto proračunskih sredstava odlazi na isplate plaća i mirovina nije nevažan detalj. Iz vladinih krugova pak većim problemom od obuzdavanja rashodovne strane vide ostvarenje prihoda, od PDV-a i trošarina do doprinosa, i to ne zbog pada potrošnje ili zaposlenosti, nego zbog discipline, na što će se u mjerama resorno ministarstvo posebno fokusirati, nastojat će poboljšati disciplinu u plaćanju obveza. Što se tiče troškovnog restrukturiranja, sektor u kojemu je najmanji pomak učinjen u proteklom razdoblju i dalje ostaju javna i državna poduzeća. “Planovi uprava u tim poduzećima za 2011. teško da bi se mogli nazvati ambicioznim u smislu smanjivanja troškova”, ocjenjuje Lovrinčević, a kako dosadašnji sustav ne daje zadovoljavajuće rezultate, rješenje vidi u uspostavljanju upravljačke jedinice koja će se baviti monitoringom i profitabilnošću svih društava umjesto da to bude prepušteno svakome od pojedinačnih poduzeća.

Već su poznate njegove procjene da će u idućoj godini na tržištu rada ukupna zaposlenost pasti za pet do deset tisuća radnih mjesta, a oživljavanje na tom tržištu i povećanje osobne potrošnje osjetit će se tek u proljeće 2012. godine. “Vlada se mora pozabaviti problemom nezaposlenosti i nelikvidnosti, a ne poduzme li hitno aktivne mjere gospodarske politike, ući ćemo u još dublju krizu. Takve mjere treba trasirati prema povećanju domaće proizvodnje i zaustavljanju rasta nezaposlenosti, a poduzmu li se u prvom tromjesečju, naznake dugoročnog oporavka vidjet će potkraj 2011. i zato ih Vlada ne smije više odgađati”, poručuje bivši ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, sugerirajući poduzimanje specifičnih mjera po ciljanim sektorima. Za njega, čini se, aktivnosti koje Vlada poduzima i planira u idućoj godini prema Programu gospodarskog oporavka nisu dovoljne da bi se ekonomski pokazatelji odrazili konačno kroz postojanije pozitivne stope rasta BDP-a i uzlazne trendove u gospodarstvu. Vlada, kaže Jurčić, mora pokazati da ima kapacitet za takvo što, a zasad joj ga evidentno nedostaje.