U Hrvatskoj se godišnje proda oko pola milijuna božićnih drvaca, od čega ih je oko četvrtine iz uvoza, i to najviše iz Mađarske i Njemačke. Božićne jelke i smreke uvozimo iz Danske, Austrije i Češke, ali u posljednje vrijeme i od najbližih susjeda, BiH i Srbije. Hrvatska to drvo ne izvozi iako neke države na takvom izvozu zarađuju milijune dolara i eura. No mi smo zato u prošloj godini uvezli svježih božićnih drvca za 1,11 milijun dolara, u 2009. godini za 1,19, a u 2008. za 1,01 milijun.

Zalomi se i izvoz
Doduše, prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS) i nama se zna zalomiti pa smo 2008. izvezli 241 stablo u Crnu Goru, iduće godine nijedno, a lani nešto više od tisuću komada u Srbiju. No iste godine Srbi su nama izvezli dvostruko više, 2253 stabla koja smo platili 10.482 dolara. U Europi je najveći izvoznik božićnih jelki, smreka i borova Danska koja plasira 90 posto svoje proizvodnje u Veliku Britaniju, Francusku, Njemačku i Austriju i godišnje zaradi 150 milijuna eura. Međutim, Danci s godišnjom proizvodnjom od 8,5 milijuna stabala tek su na trećemu mjestu. Najviše, oko 19 milijuna komada, proizvede Njemačka, Francuzi 10 milijuna, Belgijanci više od pet, a Britanci više od četiri milijuna stabala. Milan Žgela, viši stručni suradnik za rasadničarstvo u Hrvatskim šumama, tvrdi da se smanjuje uvoz jer su drvca sa zapada skuplja i stoje između 50 i 60 eura. Međutim, prema podacima DZS-a trend je gotovo zanemarujući ako se promatraju posljednje tri godine. Dapače, u 2008. uvezeno je 84.280 svježih drvaca, iduće godine 141.700, a lani 117.975 komada.

Na pitanje koliko se sveukupno proda božićnih jelki ili smreka u maloprodaji, odnosno koliko vrijedi to tržište, u Hrvatskim šumama bili su vrlo oprezni. Kažu da se proda 500.000 komada, ali cijene ovise o brojnim faktorima, ponajprije o vrsti, visini ili o tome je li drvce u tegli s korijenom ili je rezano. Cijene se kreću od 50 pa do 2000 kuna. Prema našem izačunu, uz prosječnu cijenu od stotinjak kuna po komadu, na tržištu se zadnjih dana prosinca obrne najmanje pedesetak milijuna kuna. No dok mala danska smreka stoji sto kuna, jela iz Mađarske mnogo je skuplja, od 200 do 500 kuna. Hrvatske šume, tumači nadalje Žgela, na godinu proizvedu otprilike pet milijuna stabala, no većina se upotrijebi za pošumljavanje. Hrvatske šume plasiraju od 60 do 80.000 drvaca, odnosno drže oko 16 posto domaćeg tržišta. Nova je tendencija Hrvatskih šuma polako smanjivanje plasmana vlastitih božićnih drvaca te povećanje prodaje sirovine. “Preusmjerili smo fokus i repromaterijal, odnosno sadnice stare od četiri do pet godina sada prodajemo privatnim proizvođačima drvaca. Tako potičemo privatno poduzetništvo u proizvodnji božićnih drvaca i štitimo svoje šume od nelegalne sječe”, rekao je Žgela.

Istrijebili ilegalnu sječu
Ističe da zato ilegalne siječe više nema, odnosno ona je sada već gotovo zanemariva. Možda, dodaje, ima pojedinačnih slučajeva, ali u posljednje tri godine zapravo uopće nisu evidentirane krađe. Također je tržište prodaje u Hrvatskoj regulirano i u pravilu ne radi se na crno, tvrdi Žgela. U Registru proizvođača božićnih drvaca upisano je između 900 i 1200 proizvođača jer taj podatak varira iz godine u godinu. Ivica Sučec iz Starog Čiča pokraj Velike Gorice prodajom vlastitih drvaca bavi se od 2002. i ove će godine ponuditi između 700 i 800 komada. Njegove bodljikave smreke stoje od 50 kuna, koje nitko ne kupuje, pa sve do 350 kuna.