Uprava tvrtke preuzima ulogu vlasnika, a taj novi ‘model’ nominira Badel 1862 za prvu kompaniju iz državnog portfelja u kojoj se na temelju ocjene ponuda za strateškog partnera od strane konzultantske tvrtke strateški partner odabire u postupku bez formalne odluke države kao vlasnika. U predstečaju te tvrtke s većinskim udjelom države time se uvodi presedan u raspolaganju državnom imovinom.

Onaj tko donosi strateške odluke koje su formalnog karaktera poput odluke o odabiru najbolje ponude i strateškog partnera više nije vlasnik, a slučaj je zanimljiv jer se nagađa o mogućnosti korištenja i kod Cluba Adriatic.
Kako se strateška odluka ‘spušta’ na razinu Uprave, presedan otvara niz pitanja, a odvjetnik Mićo Ljubenko navodi dva: je li uprava formalno ovlaštena i poslovno adekvatna za izbor strateškog partnera, te u kakvom postupku bi uopće trebalo birati strateškog partnera. Ako su većinski vlasnici javni subjekti, kaže, tada bi bilo za očekivati da se izbor strateškog partnera provodi u određenoj formi natječaja ili drugoj formi iz koje je moguće ispitati razloge za odabir jednog ponuđača u odnosu na razloge za odbijanje drugog ponuđača. Po njemu propisi koji uređuju predstečaj ne uređuju niti trebaju uređivati uvjete kako će vlasnici društva dužnika među sobom odlučiti tko će biti njihov budući strateški partner ili najčešće većinski vlasnik.

“Međutim, smatram da uprava načelno nije legitimirana finalno odlučivati o tome tko će biti novi većinski vlasnik (strateški partner). Ovo međutim može biti formalno ipak legalno, primjerice ako Uprava predloži skupštini društva strateškog partnera, a skupština (vlasnici) to u formi dokapitalizacije izglasa”, kaže Ljubenko.
Predstečaj kao upravni postupak po starom je pružao mogućnost državi da ‘kroji’, i tako je ona kontrolirala procese i kroz odabir strateškog partnera, što se pokazuje na primjeru hotelskih tvrtki iz državnog portfelja. Restrukturirane kroz predstečaj one uspješno posluju otkad su prešle u ruke strateških partnera, a njih je upravo država odabrala.

U odlučujućoj fazi za Badel 1862 danas država želi samo da se sve što prije riješi, dok u prvi plan dolazi Uprava, odnosno njezina odluka što je sadržaj plana restrukturiranja o kojem vjerovnici odlučuju. Za to ima rok od 90 dana, a u nastavku predstečaja prvo se očekuje rješenje o utvrđenim tražbinama, koje je ključno i kao podatak za ishod postupka, prijerice kroz računicu koliko glasova ‘za’ jamči prolaz plana. Je li tvrtka dužna 800 mil. kn, što neki navode, biti će jasno 15. prosinca kad je zakazano ročište. Zapisnik o utvrđivanju tražbina te tablica s utvrđenim i osporenim tražbinama objavljeni su 2013. za ukupno 552 vjerovnika, no ročište za utvrđivanje tražbina odgođeno je zbog primjedbi vjerovnika. Inače, DORH ne sudjeluje u postupcima restrukturiranja i/ili prodaje državnih udjela u tvrtkama, niti je takva obveza propisana zakonom.