Borba za političku dominaciju uključuje sredstva za njezino postizanje, a među gospodarskim sredstvima glavne su poluge kapital i energija. Raščlanjivanje brojnih kriza pokazuje kako u njihovoj pozadini stoji veza energije, globalizacije i političke moći. Energija je postala krvotok suvremene civilizacije. Nakon što je nafta dobila strateško značenje, njezine su zalihe postale najvažniji čimbenik u energetskoj geopolitici. Danas se geopolitičkoj ulozi nafte posve približio prirodni plin. Štoviše, u geopolitičkim prosudbama razvoja do 2030. i 2050. računa se kako će prirodni plin, njegove zalihe, proizvodnja i međunarodni transportni putovi postati glavni čimbenik energetske geopolitike.

Izvoznici nafte i plina
Na početku drugog desetljeća 21. stoljeća, a osobito nakon gospodarske krize postaje sve jasnije kako nas očekuju velike gospodarske promjene koje će slijediti političke promjene. Svijet ponovno postaje politički multipolaran, pri čemu energija i raspolaganje njezinim resursima postaju sve važnije sredstvo za stjecanje političke moći. Energetske velesile, Sjedinjene Američke Države, Ruska Federacija i Kina, postaju i gospodarske velesile. SAD to nesumnjivo jest već više od pola stoljeća, Rusija je to postala upravo na valu novog poskupljenja energije i prednosti svojih golemih energetskih resursa, dok Kina kombinacijom vlastitog ugljena i uvoza nafte to sve više postaje. Na Srednjem istoku Saudijska Arabija jest i ostaje presudan izvoznik nafte, a to bi sve više mogao biti i Iran, osobito kao izvoznik plina. Energija je svakako globalni razvojni čimbenik, a energetska geopolitika jedan od presudnih čimbenika za političku moć. Dostignuta razina industrijskog razvoja i globalizacija omogućuju vrlo udoban život onima kojima su dostupni izvori energije, tehnologije i civilizacijske tekovine. Produljenje intenzivnoga gospodarskog razvoja na sadašnjim energetskim i tehnološkim temeljima otvara mnoga pitanja njegova održavanja, pa čak i samu mogućnost za reproduciranje sličnog razvoja budućih naraštaja. Hoće li svijet rješenja za svoje probleme potražiti u krajnjem iskorištenju postojećih ili u traženju novih razvojnih resursa, u stvaralačkoj primjeni znanja ili njegovu korištenju za nove podjele u budućim lokalnim i globalnim sukobima, ili će razumni kompromis riješiti energetske, razvojne i političke probleme, pokazat će budućnost. Glavni problem opskrbe energijom ogleda se u tome što je gospodarski model zasnovan na postojećem sustavu opskrbe energijom iz fosilnih izvora, koji omogućuje relativno jeftinu energiju, ali nije održiv na dugi rok. S obzirom na utjecaj energetskih izvora i postrojenja na okoliš, trebalo bi radikalno promijeniti energetsku strategiju, a s obzirom na troškove alternativnih izvora energije, to zasad nije isplativo.

Alternative
Daljnji materijalni razvoj nije moguć bez aktiviranja novih izvora energije, a daljnje radikalno povećanje korištenja fosilnih energetskih izvora nije moguće zbog dva razloga. Prvo, najdostupniji, najpogodniji i najjeftiniji dio fosilnih izvora, korištenje konvencionalne nafte, bliži se svojim granicama i po ukupnim količinama raspoložive pogodne energije i u geopolitičkom smislu. Drugo, moguća alternativa u intenzivnijem prelasku na prirodni plin zapravo samo odgađa problem za dvadesetak godina. Sve što je na stranicama nove knjige rečeno za konvencionalne zalihe nafte odnosi se i na konvencionalne zalihe prirodnog plina, od raspoloživih rezervi u ležištu do geopolitičkih pretpostavki za opskrbu i porast potrošnje. Obnovljivi izvori energije čine se dugoročnim izlazom, ali zasad cijena takve energije ne može konkurirati cijeni energije iz fluidnih ugljikovodika. Čovječanstvo nema riješenu dugoročno stalnu, sigurnu i relativno jeftinu opskrbu energijom. Energije za sadašnji način korištenja nestat će u roku od pola stoljeća. Moguće alternative još nisu tehnološki, a kamoli komercijalno pogodne za sigurno korištenje. U takvim će okolnostima, kako će se klasični fosilni izvori iscrpljivati, sve više dobivati na značenju njihov geopolitički raspored i potencijalno će sve više dolaziti do sukoba oko preostalih najprofitabilnijih rezervi i proizvodnje fluidnih ugljikovodika.

Energetski paradoks
Ljudsko je društvo čudesna mješavina dvojbi koje pred njim stoje u doglednoj budućnosti i bezbrižnosti svakodnevnog života, a takav je spoj uz ostalo omogućilo i obilje energije. Dokad će to obilje trajati ne zabrinjava milijune ljudi dok svakodnevno rade i putuju koristeći sve prednosti obilja zasnovanog na masovnom korištenju jeftine energije iz nafte i plina. Svakodnevni život ide dalje i globalni prosperitet, omogućen dostupnom i jeftinom energijom, traje i dalje. To je također jedno od obilježja energetskog paradoksa – čini se kao da on zapravo i ne postoji. U kojem smjeru ide razvoj energetskog sektora u regiji doznajte na 3. energetskoj areni 2011.

Igor Dekanić, redoviti profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu