Svoj početak kutjevački vinar veže uz gotovo osam stoljeća dugu tradiciju glavne djelatnosti na tom području – vinogradarstvo. Prema pisanim izvorima povijest vinarstva u Kutjevu seže od 1232. godine kada je utemeljena cistercitska opatija Vallis honesta de Gotho.

Opati podrijetlom iz Francuske na najboljim su pozicijama postavljali vinograde i sagradili podrume. Iz Kutjeva su se tri stoljeća kasnije povukli bježeći pred Turcima, ali unatoč uništavanju cistercitske opatije i crkve njihovi vinogradi i podrumi ostali su očuvani, kao i probuđeno uživanje u vinima koje su donijeli u taj kraj. Poslije su Habsburgovci Kutjevo predali zagrebačkim isusovcima koji su izgradili dvorac i razvijali kutjevačko dobro koje je potom bilo predano državnoj Naukovnoj zakladi iz Budimpešte, a na kraju ga je zemaljska vlada prodala na dražbi obitelji Turković, koja je, tvrde kroničari, u tri generacije vrlo dobro upravljala imanjem. Turkovići su uveli nove sorte loze u Kutjevo nakon što je filoksera uništila europsko vinogradarstvo, a svoja su vina slali i na bečki dvor. Od 1948. nastajao je arhivski podrum, ponos pravih vinara, u koji se spremaju najbolje berbe. Nakon teških godina tranzicije, prijelomnom godinom u Kutjevu bilježe godinu 2003. kada je tvrtka privatizirana, većinski paket dionica kupuje tvrtka Božjakovina u vlasništvu poduzetnika Envera Moralića. Pod njegovim upravljanjem taj kutjevački kombinat uz vinogradarstvo razvija i biljnu te stočarsku proizvodnju, ali mu kvalitetna i vrhunska vina i dalje ostaju zaštitni znak i proizvod.