Prekinuti ili preseliti proizvodnju, osnovna je dvojba s kojom se susreću u industriji građevnog materijala nakon najnovijeg poskupljenja plina od 1. travnja. Poskupljenje je uz pad potražnje i neadekvatni tečaj kune dovelo proizvođače pred zid tako da traže alternativne izvore energije ili će btii prisiljeni raditi s gubicima.Sa sastanka Udruženja građevnog materijala i nemetala u Hrvatskoj gospodarskoj komori, održanog u utorak, zatraženo je od ministra gospodarstva Đure Popijača da snizi cijene plina na prosječne iz okruženja, što iznosi 0,27 centi po kubičnom metru.

Nepravedni ugovori
Proizvođači građevinskog materijala tvrde da bez obzira isporučuje li se plin sa ili bez distributivnog dodatka, odnosno isporučuje li se izravno ili preko lokalnih distributera, za korisnike je preskup. Cijena je, kažu oni, mogla donekle biti konkurentna do početka prošle godine, s obzirom da ga, ako ostane na ovakvoj razini, nitko neće moći kupovati. Iako Ina cijenu plina za pojedine industrije drži poslovnom tajnom, zna se da kutinska Petrokemija kupuje po cijeni koja je 4 do 5 puta manja od naše, a opet posluje s 267,6 milijuna kuna gubitka, rekao je Zvonko Jakuš, direktor Zagorke iz Bedekovčine. Jakuš već duže upozorava kako će prvo zatvoriti pogon u Krapini, koji je u najmu, sa 50 ljudi, dok bi u Bedekovčini ostalo raditi pedesetak od sadašnjih 100 zaposlenih. U Šapcu, u Srbiji, prije nekoliko godina kupio je konkurentsku tvornicu koja se može proširiti. Mladen Koprek, direktor Tondacha, nema takvu mogućnost jer Tondach ima tvornice u 10 država i one, primjerice, u Mađarskoj plaćaju kubični metar plina s distributivnim dodatkom 0,264 centa, u Austriji 0,276, dok je u Bedekovčini cijena od lokalnog distributera 0,385 centi. Iako godišnje koriste i do 13 milijuna kubika plina, nikada nisu uspjeli dobiti izravan priključak. Koprek tvrdi kako se distribucija i proizvodnja plina temelji na starim i nepravednim ugovorima koji podrivaju konkurentnost i koče investicije. Vetropack Straža iz Huma na Sutli još je veći potrošač koji treba godišnje između 38 i 40 milijuna kubika plina. U troškovima proizvodnje stavka za plin je od lanjskih 14% porasla na 18%, što znači da će poslovni rezultat sada biti 7 milijuna kuna manji jer se prodajne cijene ne mogu povećati.

Jeftinije opeke
Josip Šimić, vlasnik osječke Opeke, radi s manjim kapacitetima, a oko 300 zaposlenih umjesto plaće od 4,5 tisuća kuna sada prima 2,5 tisuće. Blok opeka stajala je 2008. godine 2,73 kune, a sada je 2,3 kune što je pad od 15,7%. Istovremeno je kubični metar plina bio 1,56 kuna, a sada iznosi 2,66 što je pak rast od 70,5%. Ivan Abramović, direktor Dilja iz Vinkovaca, podsjeća i na poskupljenje struje te rast troškova zbog Zakona o rudarstvu. Mirko Požgaj iz virovitičke ciglane Opeco ima zaliha. S proizvodnjom počinje tek u lipnju i pita se kome će prodavati.

Prijedlog

Izravan priključak
Župan Krapinsko-zagorske županije Siniša Hajdaš Dončić traži da se tvrtke Tondach, Zagorka i PGM izravno priključe na plinovod čime bi se postigla 20% jeftinija cijena plina i kompenziralo najnovije poskupljnenje. Tvrtke su veliki potrošači plina i blizu su plinovoda pa priključak ne bi iziskivao dodatna veća ulaganja. Nada se ostanku ovih industrija u Zagorju.