Solana Pag, koja je upravo dobila nagradu Zlatna bilanca za poslovanje u 2012. u djelatnosti rudarstva i vađenja, spremna je za izazov snažne konkurencije.

Ne priprema, čini se, poskupljenja još nekoliko godina, a da je takav scenarij izgledan, može zahvaliti konkuretnosti koju je toj otočnoj proizvodnji svojom poslovnom filozofijom te ne tako skupim financijskim potezom osigurao Agrokor. Iako je manja tvrtka sa stotinjak zaposlenih i 50-ak milijuna kuna prihoda, zlata je vrijedna samom Pagu. Prošle godine našla se pred izborom: ili će ući u investiciju zamjene preskupoga energenta, ili će tvrtka proći kroz agoniju boreći će se za svoj u tom slučaju sve upitniji opstanak. Pretegnula je poslovna logika, zahvaljujući velikom sustavu, da se isplati uložiti u jeftinji, a ekološki prihvatljiviji energent, čime je Solana osigurala svoju perspektivu. Od idejnoga rješenja i razrade investicijskoga projekta zamjene mazuta drugim energentom – ekološki prihvatljivim, a cjenovno mnogo nižim – biomasom nije prošlo ni godinu dana, a sad će, prema najavama Mislava Galića, Agrokorova izvršnoga potpredsjednika za poslovnu grupu hrana, projekt biti okrunjen svečanim puštanjem u rad novog kotla u lipnju. 

Osigurali 9000 t biomase 
"Ušli smo u investiciju vrijednu 16,5 milijuna kuna s ciljem da trajno zamijenimo kotao na mazut kotlom na biomasu, koja je i ekološki prikladnije i jeftinije pogonsko gorivo u proizvodnji soli. Na taj način osigurat ćemo perspektivu i budućnost Solane te održati proizvodnju jadranske soli", kaže Galić. Supsitucija goriva nametnula se lani kao jedino rješenje s obzirom na to da je cijena mazuta već godinama vratolomno rasla. S razine od 1,22 kuna u 2005. mazutu će ove godine cijena premašiti pet kuna, pa je taj energent postao prepreka održivosti proizvodnje. On je najveći okidač za rast proizvodnih troškova jer u cijeni proizvodnje paške soli ima najveći udjel, čak između 60 i 70 posto. Sad će se, prijelazom na biomasu, u značajnoj mjeri trošak smanjiti. Za kotao, pak, na biomasu, koji će uskoro početi raditi, koristit će otpad iz šuma koji je osiguran. Na natječaju Hrvatskih šuma paška tvrtka izabrana je, naime, kao ponuđač te je sklopila ugovor za nabavu devet tisuća tona biomase, što je dovoljno za godišnju prozvodnju soli. "Reklo bi se da smo dvije muhe ubili jednim potezom. Posrijedi je i ekološki prihvatljiv energent, što se za mazut ne može reći, a njegov udio u proizvodnji soli bit će oko tri puta troškovno niži nego dosad. S te strane, kad je riječ o trošku energenta, Solana će proizvoditi tri puta jeftnije", kaže Galić.

Samo se manje količine soli proizvodene na Pagu izvoze, a glavna su tržišta  Hrvatska, Slovenija, Bosna i Hercegovina, Srbija i Poljska. Usporedno sa zamjenom energenta Solana je za svoj proizvod zatražila i oznaku zemljopisnoga podrijetla. Nema razloga da je ne dobije, kaže Galić, a time se dokazuje da je ta sol isključivo proizišla iz Jadranskog mora, i to iz prostora oko Solane Pag. No, tvrtka nema ozbiljnije izvozne ambicije izvan regije, tvrdi Galić. Konkurencija im je sol iz Egipta i Maroka, no cijela južna mediteranska obala ima posve drukčiju kvalitetu soli. Različit je i sam način proizvodnje. Zbog toga je uvozna sol iz regije i niže kvalitete i niže cijene. Zbog velika broja sunčanih sati u tim je zemljama u odnosu na Pag neusporedivo veći potencijal proizvodnje, ali kvaliteta soli nije ista. Iako je Jadransko more na području Paga po pitanju soli daleko kvalitetnije, ne može se postići efikasnost proizvodnje kao na jugu Mediterana. Cijenu koju tamo postižu na Pagu nije moguće postići, ali s novom investicijom uspjet će zadržati konkurenotnost. 

Konkurentan proizvod 
"Hrvatski potrošač naviknut je na jadransku sol i stoga još ne osjećamo udar konkurencije. Uvjeren sam da je svatko tko je koristi spreman platiti je do određene cijene. S rastom cijene mazuta procijenili smo da nećemo imati konkurentan proizvod, a cilj nam je dugoročno sačuvati sadašnju cijenu proizvoda za koji smatramo da je i izgledom te ambalažom konkurentan", poručuje Galić.  Solana ima posebnu dimenziju jer je posrijedi u Hrvatskoj rijetka otočna proizvodnja. Takvi se primjeri mogu nabrojiti na prste: od kamenoloma na Braču, gdje je proizvođač konditorskih proizvoda Aquarius grupa do paške sirane i građevinske proizvodnje na Krku.