Hrvatska sve više osjeća nedostatak liječnika. Ulaganje samo u medicinsku tehnologiju i medicinsku infrastrukturu, uz sustavno zanemarivanje ljudskog faktora, ima za posljedicu sve duže čekanje i rastuću nervozu u našim čekaonicama, nedovoljnu iskorištenost opreme te preopterećenost medicinskog osoblja. Smanjuje se broj liječnika svih specijalnosti, pa tako i obiteljskih doktora, a povećava se broj onih koji nisu uspjeli dočekati redovnu mirovinu. Na ovakve negativne trendove se duže vrijeme upozorava iz redova medicinske struke, ali oni koji obnašaju vlast nisu poduzeli prave korake i najodgovorniji su za nastalo stanje.

Vrijednosti
Kako to da mladi naraštaj ne pokazuje interes za studij medicine i bavljenje medicinom kao životnim pozivom? Nije li ta pojava posve očekivana posljedica nakaradnog sustava vrijednosti koji se instalira u Hrvatskoj? U našoj se zemlji ne cijeni znanje, rad se gotovo prezire, a ljudske vrijednosti kao humanost, požrtvovnosti i briga za bližnjega u nevolji rijetko koga mogu impresionirati. Zašto bi se itko odlučio za mukotrpan studij medicine, za cjeloživotno usavršavanje, za rad uz stalnu izloženost stresu kada Big Brother ili Hrvatska traži zvijezdu daju formulu za uspjeh bez truda i odricanja od ičega osim od ponosa i dostojanstva? Koji to liječnici koji se bave strukom voze najskuplje automobile i jahte, žive u najskupljim vilama, imaju kolekcije umjetnina i ne izostaju s džetseterskih zabava? Liječnici su nekada imali poseban ugled i mjesto u društvu. Ali onda su političari odlučili uvjeriti puk da su doktori korumpirani i pokvareni. Zaredale su afere u kojima nisu bili potrebni čvrsti dokazi da bi se nekoga od liječnika pribilo na križ. I to prije nego je bila podignuta optužnica, a kamoli donesena pravomoćna presuda. Piskarala po žutim tiskovinama dobila su dobar materijal za eksploataciju, a političari su tvrdili da u borbi s korupcijom nema nedodirljivih. Osim njih samih.

Umotvorine
Kada bi nekim čudom naše zanimanje opet postalo atraktivno, bile bi potrebne godine da se popravi načinjena šteta. A čuda se rijetko događaju. Toga je svjestan i ministar Milinović koji pokušava naći formulu za ublažavanje problema. On nema velik manevarski prostor jer nema toliko novca kao Britanci i Amerikanci koji kupuju doktore iz cijelog svijeta. Nema ni puno vremena jer je malo ostalo do izbora, a time vjerojatno i do kraja njegova mandata. Ali zato mu ne nedostaju originalne ideje. Jedna od takvih blistavih umotvorina je prijedlog rješenja manjka pedijatara. Ovu rupu u sustavu trebali bi sanirati obiteljski doktori. Njih bi se potjeralo na tromjesečni tečaj nakon čega bi bili osposobljeni preuzeti posao pedijatara. Sutra će se na isti način rješavati problem nedostatka ginekologa. Obiteljski doktori će za nagradu dobiti dodatak na glavarinu, a ako ponestane i obiteljskih doktora, treba iskoristiti najnovija dostignuća biomedicinske znanosti pa ih klonirati. Doista, puno je problema u hrvatskom zdravstvu. Ali kako krenuti u pravom smjeru kad kurs određuju oni koji su odavno izgubili kompas?