Ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, dužan je poštovati proceduru propisanu Zakonom o radu (NN 149/09), a to je svakako složen postupak kojemu prethodi niz radnji koje poslodavac mora poduzeti da bi otkaz bio zakonit. Prije svega valja naglasiti da poslodavac može svoju odluku u određenim slučajevima donijeti samo uz prethodno suodlučivanje s nekim od subjekata, a to mogu biti radnički savjet, sindikat, inspektor rada i nadležna služba za zapošljavanje. Općenito, suodlučivanje se pojavljuje u dva oblika. To može biti obveza savjetovanja prije otkaza ili pak obveza pribavljanja suglasnosti za namjeravanu odluku o otkazu. Obveza savjetovanja propisana je čl. 149. ZOR-a i tom je odredbom propisano da je poslodavac dužan prije donošenja odluke važne za položaj radnika radničkom savjetu (u slučaju da toga nema kod poslodavca, onda sindikalnom povjereniku) dostaviti sve potrebne podatke i predočiti sve potrebne činjenice važne za donošenje odluke i sagledavanja njezina utjecaja na položaj radnika. Članak 149. st. 3. propisuje koje odluke se smatraju osobito važnima, a odluka o otkazu je jedna od njih. U tom slučaju radničko vijeće (sindikalni povjerenik) dužno je u roku od osam dana, a u slučaju izvanrednog otkaza u roku od pet dana očitovati se poslodavcu o namjeravanoj odluci.

Prethodna suglasnost
Istina je da poslodavac nije vezan mišljenjem ili čak protivljenjem radničkog vijeća o namjeravanoj odluci te odluku može donijeti, ali valja naglasiti da propust poslodavca da provede postupak savjetovanja čini njegovu odluku ništetnom, sukladno odredbi čl. 149. st. 12. ZOR-a. Drugi slučaj je kada poslodavac ima obvezu pribavljanja suglasnosti za donošenje nekih odluka (bilo od radničkog savjeta, sindikata, inspektora rada, službe za zapošljavanje). U tom slučaju poslodavac ne može ni donijeti odluku bez prethodno pribavljene suglasnosti nadležnih tijela. Slučajevi u kojima se traži prethodna suglasnost propisani su ZOR-om, ali sporazumom s radničkim vijećem mogu se utvrditi i druga pitanja o kojima poslodavac može donijeti odluku samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća kako to propisuje čl. 150. st. 6. ZOR-a. Navedena tijela u pravilu su dužna dati svoju suglasnost u roku od osam dana (čl. 134. st. 1.), osim ako za pojedini slučaj nije drukčije dogovoreno, no ako neko od tijela od kojih je potrebno pribaviti suglasnost to ne učini, tj. ako se u tom roku ne očituje, smatra se da su suglasni s odlukom poslodavca.

Troškovi
Konačno, ako navedena tijela uskrate suglasnost, poslodavac može od suda tužbom tražiti da donese odluku kojom će nadomjestiti suglasnost, i to u roku od 15 dana od dana dostave izjave o uskrati suglasnosti. Sukladno odredbi čl. 150. st. 5. ZOR-a sud je dužan odlučiti u roku od 30 dana od dana podnošenja tužbe. Kako je razvidno, poslodavac je, prilikom postupka otkazivanja ugovora o radu, prinuđen poduzeti niz koraka koji prethode odluci o otkazu, što vrlo često dovodi do produljenja trajanja radnog odnosa i troškova u situacijama kada je razvidno da poslodavac nema više potrebu za radom radnika, neovisno o tome koji su razlozi doveli do potrebe za otkazom ugovora o radu.

Admira Ribičić, dipl. pravna savjetnica