Donošenjem Zakona o osiguranju 2000. godine na hrvatskom osiguravateljskom tržištu pojavila se djelatnost posredovanja u osiguranju i reosiguranju, a izmjenama Zakona 2005. godine jasno je definirana uloga posrednika u osiguranju i reosiguranju te okviri stručnog i profesionalnog djelovanja. Posrednik u osiguranju ili “insurance broker” zapravo je konzultant koji poznaje djelatnost i razumije potrebe osiguranika, pomaže mu u upravljanju rizicima i posreduje u sklapanju ugovora s osiguravateljem.

U svom poslu posrednik je neovisan i zastupa interese klijenta. Posrednik ima slobodu ugovorne suradnje sa svim osiguravajućim društvima na tržištu. To je velika prednost koja klijentu koji angažira brokera osigurava pristup cjelokupnom osiguravateljskom tržištu. S druge strane za obavljanje zahtjevnog i odgovornog posla posredovanja to podrazumijeva izuzetno dobro poznavanje osiguravateljskog tržišta. Posrednici pomažu u izboru osiguratelja, vrste osiguranja, opsega pokrića i visine premije osiguranja. Jedan od zadataka je i praćenje dospijeća polica osiguranja, briga o njihovu produženju i u skladu s eventualno nastalim promjenama smanjenje ili povećanje opsega osiguravateljskih pokrića. Upoznavanje klijenta s uvjetima osiguranja, pravima i obvezama proisteklim iz sklopljenih ugovora, pomaganje u rješavanju šteta i upoznavanje klijenta s pravom na naknadu zadaci su posrednika koji ugovaratelju osiguranja/klijentu osigurava bezbrižnije i jeftinije poslovanje jer za to ne mora angažirati dodatne kadrove. Sve usluge koje posrednik pruža su za ugovorne partnere/osiguranike besplatne jer troškove provizijom podmiruju osiguratelji.

Protivljenje
Posredovanje se kao djelatnost pojavilo protivno volji osiguravajućih društava pa je prvi korak u ostvarivanju kontakata i realizaciji osiguravateljskih potreba preko posrednika učinjen zahvaljujući tome što su njihovu ulogu prepoznali potencijalni ugovaratelji osiguranja. Razumljiv je i razlog protivljenja: da osiguratelji kod nas imaju snažne vlastite prodajne kanale. Strane brokerske kuće su ulaskom na naše osiguravateljsko tržište zajedno sa stranim investicijama nudile rizično zahtjevnije i premijski veće poslove i tako mijenjale osiguravateljsku kulturu uopće, a pomalo i odnos osiguratelja prema ulozi posrednika. Privilegiju da posreduju između stranih tvrtki prisutnih u Republici Hrvatskoj strana društva imaju i danas.

Jeftinije poslovanje
U prilog im dakle ide to što se investitori koji žele ili su već pokrenuli manji ili veći poslovni projekt u Hrvatskoj ne obraćaju izravno osiguratelju, već brokeru koji u potpunosti na sebe preuzima posao osiguranja za klijenta. Strani investitori tako svoje poslovanje čine sigurnijim i jeftinijim. Nemaju potrebu angažirati svoje ljudske potencijale na poslovima osiguranja, već su taj važni segment poslovanja povjerili posredniku koji je licenciran, kvalificiran, poznaje osiguravateljske potrebe klijenta te čiji rad strogo nadzire Hanfa. To, nažalost, nije uobičajena praksa domaćih poduzetnika koji se za svoje osiguravateljske potrebe obraćaju izravno osiguravajućem društvu. Važno je također spomenuti da, iako u Hrvatskoj postoje asocijacije koje okupljaju osiguratelje, na tržištu vlada potpuna razjedinjenost i izostanak komunikacije između društava. To također vrijedi za tržište posredovanja. Očito da to nije pravi put u rezultatski iskorak i nije doprinos zajedničkom interesu, a to je osviješten građanin i poduzetnik. Na hrvatskom osiguravateljskom tržištu djeluje tridesetak društava za posredovanje u osiguranju i u ukupno ostvarenoj premiji sudjeluju sa samo četiri posto, dok je udio posrednika u Europskoj uniji znatno veći, a u nekim članicama prelazi šezdeset posto. Približavanjem i ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju realno je očekivati pozitivne promjene za posrednike.