U proteklih 30 mjeseci hrvatsko je graditeljstvo samo u poduzećima zabilježilo pad vrijednosti radova od 40 posto, dok je ukupan broj radnika smanjen za 25.000, odnosno 23 posto. Procjenjuje se da je s obrtnicima, industrijom građevinskog materijala i drugim djelatnostima povezanim s graditeljstvom izgubljeno 50.000 radnih mjesta. U ovom je trenutku nužno potaknuti investiranje javnog, ali i privatnog sektora. Što se tiče javnog sektora, treba osigurati sredstva za ulaganje u projekte, ali bi pritom prioritet trebali imati projekti koji brže vraćaju uložena sredstva i koji će poticati brži razvoj cjelokupnoga gospodarstva i zapošljavanje. Privatnom sektoru treba osigurati lakše uvjete kreditiranja, manje kamatne stope i veću sigurnost radnih mjesta, zajamčenu visinu kamata na kredite te druge pogodnosti. Time bi se zaustavio trend propadanja kvalitetnih graditeljskih tvrtki i trend otpuštanja stručne radne snage, najvrednijeg dijela graditeljskog sektora, o kojem ovisi i niz drugih djelatnosti. To se može postići stvaranjem uvjeta za nove investicije privatnog i javnog sektora te poticanjem izvoza našega graditeljstva. U rješavanje ove problematike potrebno je što prije uključiti sva mjerodavna ministarstva, Hrvatsku banku za obnovu i razvitak, sve agencije kojima je zadatak promicati izvoz i ulaganja, Vladu te sve druge subjekte javnog i privatnog sektora.

Brz povrat uloženog
Situacija u graditeljstvu bila bi bolja kad bi se na domaćem tržištu omogućila učinkovita primjena projekata javno-privatnog partnerstva na područjima poput komunalnih djelatnosti i zaštita voda, zatim na projektima poput gradnje plinskih i vodovodnih instalacija, kanalizacije i drugih cjevovoda, kao i na projektima komunikacijskih i energetskih vodova. To su investicije koje imaju relativno brz povrat uloženih sredstava. Također graditelji moraju ići u izvoz svojih radova kako bi se milijardu i pol eura, odnosno 30 posto ukupne vrijednosti radova ostvarilo u izvozu. Izvoz je do 2006. kontinuirano padao i vrijednost graditeljskih radova navedene godine bio je samo 128 milijuna dolara, a u 2007. narasla je na 330 milijuna dolara i dalje je kontinuirano rasla. Procjenjuje se da je vrijednost radova na stranim tržištima negdje 700 milijuna eura. Prema službenoj statistici, vrijednost graditeljskih radova je u Hrvatskoj u 2008. iznosila 4,76 milijardi eura, što je tek 15 posto pretkriznog prihoda hrvatskoga graditeljstva. Ispitujući interese i mogućnosti naših graditeljskih tvrtki, najveće je zanimanje iskazano za tržišta država sljednica bivše Jugoslavije, Albanije, zemlje bivšeg SSSR-a, sjeverne Afrike i Arapskog poluotoka.

Izlaz na nova tržišta
S obzirom na naše tradicionalno ciljane zemlje za izvoz građevinskih radova, trebalo bi razmotriti i okrenuti se i na pojedinačno zainteresirane zemlje kao što su Rusija, Kazahstan, Ukrajina, ali i druge istočnoeuropske zemlje. Kazahstan je, primjerice, velika i perspektivna zemlja koja će ulagati u infrastrukturne objekte, pa i naši graditelji mogu naći svoju šansu. Smatramo da bi naše graditeljske tvrtke na stranim tržištima trebale biti nositelji projekata te uz svoje stručne djelatnike do razine poslovođe koristiti se lokalnom radnom snagom. Postoje dvije velike zapreke izvozu graditeljstva, a to su nedostatna sredstva HBOR-a u osiguranju jamstava i visoka cijena radne snage jer je naš radnik na stranom tržištu više od 20 posto skuplji u odnosu na domaće tržište jer se doprinosi obračunavaju po stopi od 21,50 posto na osnovicu osiguranja. Za realizaciju većeg izvoza graditeljskih usluga hrvatsko graditeljstvo se mora povezivati u klastere, odnosno konzorcije. Uvidjevši potrebnim osnovati konzorcij graditeljskih tvrtki za nastupe na inozemnim tržištima, HGK je pripremio pravnu podlogu za osnivanje konzorcija. Graditeljske tvrtke su prepoznale svoju šansu te će im naša predstavništva biti od koristi na ovim tržištima. Važno je i na međunarodnom tržištu iskoristiti referencije u cestogradnji stečene radovima u posljednjih deset godina. Hrvatsko graditeljstvo suočeno je s problemima skupe radne snage zbog visokih poreza i doprinosa, cijene kapitala, raznih davanja, dugih sudskih procesa, neefikasnih inspekcijskih službi te administrativnih zapreka u ishođenju dozvola i suglasnosti.

Problem naplate potraživanja za izvedene radove vrlo je raširen kao i poslovanje po dampinškim cijenama te rad na crno. Složeni problemi s kojima je suočeno hrvatsko graditeljstvo zahtijevaju stvaranje novoga povoljnijeg poslovnog okruženja za njegovo djelovanje. Mogući smjerovi takve orijentacije i djelovanja su: energetski sektor – nove investicije u obnovljive i klasične izvore energije imajući na umu aktualne deficite u proizvodnji struje; energetska učinkovitost – u gradnji novih zgrada i objekata te u rekonstrukciji većine postojećih; infrastruktura u poljoprivredi – navodnjavanje te gradnja objekata; zaštita okoliša i zbrinjavanje otpada – na ovom se području može (re)aktivirati znatan dio graditeljskog i tehnološkoga kapaciteta; prometna infrastruktura i logistika – potrebe i mogućnosti daljnjih ulaganja u tehnološki razvoj i dogradnju postojećih prometnih smjerova te povećanje njihova kapaciteta, rekonstrukcija postojeće, dogradnja nove željezničke mreže i gradnja sustava riječnih plovnih putova.

Rudolf Rom, direktor Sektora za graditeljstvo i komunalno gospodarstvo HGK