Poslovne prijevare nisu novost, no s globalizacijom i razvojem tehnologije one su mnogo većih razmjera. Zato je poslovna informiranost vrlo važna u uspjehu poduzetnika, a posebno izvoznika. Servisi za procjenu boniteta među važnijim su alatima poduzetnika u poslovnom odlučivanju i izboru poslovnih partnera, i u zemlji i na stranim tržištima. No kako pojašnjavaju u Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP), sigurno je da poduzetnici u formiranju ukupne slike moraju posegnuti i za drugim, manje formalnim alatima u informiranju, a to su mediji, informacije dobivene od poslovnih partnera, zaposlenika te konkurencije.

U Hrvatskoj postoji niz tvrtki, agencija i servisa koji su specijalizirani za provjeru poslovnog partnera. Fina ima najveću bazu o svim poduzetnicma u našoj zemlji zbog zakonske obveze da joj svi šalju svoje financijske izvještaje. Stoga se poslovni podaci o gotovo svakom subjektu (BON-1) mogu dobiti u toj Agenciji po cijeni od 252 kune. Jedinstvenu cijenu imaju i finacnijski podaci o tvrtkama u Sloveniji koji, prema njihovom cjenku na internetu, koštaju 600 kuna. Fina nudi i opciju korištenja podataka o tvrtkama u Europi, a njihova cijena se kreće u rasponu do 2400 kuna po izvještaju. Na podacima Fine bazira se i niz servisa, uglavnom online, koji skupljaju i obrađuju podatke za svoje korisnike. Jedan od takvih je portal Boniteti.hr. Filip Šverer, direktor portala, navodi da oni u svojoj datoteci imaju podatke o 100 tisuća tvrtki koje posluju u Hrvatskoj. Među važnije servise spadaju i Poslovna.hr, Creditreform te WLW. Poslovna.hr ima vjerojatno najveću i najširu online dostupnu bazu podataka o tvrtkama, njihovim čelnim ljudima te o proteklim poslovnim rezultatima. S druge strane WLW, odnosno njihov online servis boniteti.com, ima internacionalni karakter s 12,3 milijuna poduzeća u bazi. Novitet njihove ponude su podaci o bonitetu 750.000 poduzeća iz Austrije. U Creditreformu navode da njihova izvješća nisu tek preneseni podaci iz dostupnih državnih izvora, već analiza iza koje stoji stručnjak business inteligencea.Postoji nekoliko načina na koje možete doći do informacija o postojećem ili potencijalnom poslovnom partneru”, kažu u agenciji Bonline, inače hrvatskom zastupniku globalnog D&B-a. U ovoj agenciji pojašnjavaju da se podaci mogu pokušati naći u vlastitom aranžmanu ili pak pitajući poslovnog partnera da nam kaže sve ono što nas o njemu zanima. S druge strane može se obratiti agenciji koja se bavi prikupljanjem i prodajom informacija.

Goleme baze podataka
“Ako ste vlasnik tvrtke u Hrvatskoj, a želite poslovati s tvrtkom iz Norveške, možete ih izravno kontaktirati i pokušati provjeriti ili doznati određene podatke. Većina će se ljudi u takvoj situaciji osjećati nelagodno zbog straha da se ne naruše prijateljski odnosi, ne ostavi dojam nepovjerenja prema poslovnom partneru ili sumnja u podatke. Ako sami krenete istraživati, nailazite na prepreku nepoznavanja jezika, ne znate gdje točno trebate tražiti određene informacije, ne poznajete zakonske odredbe, podaci nisu dostupni online, gubite vrijeme, a i novac jer kupujete financijske izvještaje ili izvode iz pojedinih registara pojedinačno pa su za vas skuplji nego za agenciju koja kupi cijelu bazu podataka. S druge strane tvrtke specijalizirane za prikupljanje poslovnih informacija imaju goleme baze podataka, znaju za mnoge službene i neslužbene izvore podataka, poznaju zakonsku regulativu, ukratko znaju što i gdje tražiti”, kaže Veljko Drakulić, direktor agencije Bonline. Važno je poznavati vrste i oblike trgovačkih društava koji postoje u određenoj državi, koje su njihove obveze posebno što se tiče roka predaje godišnjih financijskih izvještaja, koje su informacije javno dostupne i sl. U Švicarskoj i Francuskoj podatak o vlasništvu nije javno dostupan i ne možete ga doznati osim ako vam sam subjekt to ne odobri. Obrtnici u Hrvatskoj nisu obvezni javno objaviti svoju bilancu, osim u posebnim slučajevima, dok u Sloveniji jesu. Prednost naručivanja bonitetnog izvještaja preko neke bonitetne agencije jest u tome što one znaju sve navedene situacije, imaju pristup tim informacijama, brze su u prikupljanju traženih podataka, a naručitelj ih dobije sve na jednome mjestu uz komentar ili pojašnjenje analitičara koji sugerira ili upozorava na eventualne nepravilnosti ili činjenice koje bi naručitelju bile u najvećem interesu da ih zna. Rok isporuke i cijena izvještaja o poslovnom subjektu ovisi o tome gdje se to društvo nalazi, u kojoj zemlji i koliko je informacija na raspolaganju. Za europske zemlje izvještaji su najkvalitetniji i najbrže isporučeni. Najsvjetliji primjeri dobrih europskih bonitetnih izvještaja, zbog stroge zakonske regulative, oni su iz V. Britanije, Hrvatske, Slovenije, Italije, Mađarske, Srbije, Austrije . Cijene izvještaja su od 250 do 3000 kuna, ovisno o zemlji. Ljiljana Hećimović iz HUP-a navodi da ocjenu boniteta u Hrvatskoj dodatno opterećuje nestabilnost domaćeg tržišta. “Procjene budućeg stanja na tržištu na kojem se stalno povećava nelikvidnost, čiji je pravosudni sustav spor i neučinkovit, a zakonske izmjene koje izravno utječu na poslovanje poduzetnika vrlo česte, nažalost, vrlo su nezahvalne”, zaključuje Hećimović. I u HGK kažu da prava informacija u pravom trenutku znači uštedu troškova, smanjenje rizika u donošenju poslovne odluke i smanjenje stresa u naplati potraživanja..

Partnerska mreža
Kako kaže Lidija Švaljek, direktorica Centra za poslovne informacije HGK, Komora je sklopila ugovore s poznatim svjetskim bonitetnim kućama. Cijena izvješća za hrvatske i strane tvrtke ovisi o roku isporuke, koji je između tri i dvanaest dana. “Već nekoliko godina raste interes za provjeru partnera i izradu boniteta. U Hrvatskoj je slučaj da nas kontaktiraju poduzetnici zbog prijevara i lažnih predstavljanja nekih tvrtki, naročito onih koje nude objavu oglasa o njihovu trgovačkom društvu/obrtu u nekom katalogu ili imeniku ili na internetskom portalu. Zbog toga se provjeravaju i tvrtke koje profesionalno i savjesno obavljaju svoj posao i uredno podmirju obveze”, navodi Švaljek. Komoru učestalo kontaktiraju hrvatske tvrtke zbog negativnih iskustava u poslovanju s tvrtkama iz nekih zemalja (npr. Kina, Gana, Libija). Kako pojašnjavaju u Hrvatskoj gospodarskoj komori, u svim slučajevima kontakti između tvrtki su uspostavljeni internetom, a najčešće na inicijativu stranih tvrtki. Kao primjere zašto koristiti provjeru boniteta u HGK navode da, kada je riječ o uvozu, hrvatske su tvrtke izvršavale avansno plaćanje, čak i preko neke tvrtke za organizaciju prijenosa gotovog novca. Nakon primitka novca strana bi tvrtka nestala i nije bilo moguće s njom stupiti u kontakt prema do tada raspoloživim sredstvima komuniciranja (e-mail, brojevi telefona i faksa). Sličan je primjer i kineskih tvrtki koje su kontaktirale poduzetnike iz Hrvatske da dođu u Kinu radi sklapanja ugovora. Nakon definiranja detalja putovanja Kinezi bi tražili doznaku određenoga novčanog iznosa od nekoliko tisuća dolara, koju je naravno potrebno unaprijed dostaviti zbog troškova sklapanja ugovora. Međutim, nakon primitka novca kineska bi tvrtka nestala.

Egzotične zemlje

Poseban problem predstavljaju egzotične zemlje kao što su male otočne države, bivše kolonije te azijske i afričke zemlje. Mnoštvo podataka nije dostupno online pa se zaposlenik agencije nakon primitka narudžbe doslovno mora zaputiti u neko mjesto ili dio grada gdje se nalazi neki služeni izvor u kojem bi mogao dobiti na uvid ili kopiranje određene informacije koje potom unosi u računalo i šalje naručitelju. U afričkim je zemljama oko 10 posto informacija moguće dobiti preko službenih izvora, dok za sve ostalo agencija ovisi o telefonskom ili osobnom razgovoru s upravom tvrtke ili odgovornom osobom koje u većini slučajeva odbijaju razgovarati. U pojedinim mjestima u Africi, na Bliskom istoku, pa i nešto bliže nama, Kosovu i Albaniji, postoje predjeli i mjesta u kojima nema ulica pa su tvrtke tamo doslovno bez adrese. Npr. tvrtka xy se nalazi “u onoj velikoj zelenoj kući preko puta željezničke stanice, desno od restorana”. Možete samo zamisliti koliko agenciji treba vremena da locira i identificira traženu tvrtku i prikupi podatke o njoj.

Prekogranično plaćanje

Pouzdanost poslovnih parntera posao je kojim se bave i faktoring tvrtke poput Eos Matrixa. One imaju svoju usugu prekogranične naplate koju pružaju u 25 zemalja. “Naši klijenti su vrlo često međunarodne kompanije s velikim brojem nenaplaćenih faktura u inozemstvu. Eos grupacija iskoristila je to što posluje u velikom broju svjetskih zemalja i omogućila olakšanje naplate izvoznicima. Često se događa da izvoznik, ili društvo, ima klijenta na međunarodnom tržištu, jednostavno ne može naći pravi način kako bi uspio naplatiti svoja potraživanja”, objašnjava Diana Franulić Šarić, voditeljica korporativnih komunikacija u Eosu.

Novi regulatorni okvir

Dobivanje kriptolicence u Hrvatskoj: ključni rokovi, uvjeti i koraci

Fiskalna stabilnost

Kako banke oblikuju ekonomski rast Hrvatske?