Osnivač Kamgrada Dragutin Kamenski iznimno je zanimljiv sugovornik, s kojim možete kvalitetno razgovarati o brojnim temama. Već se godinama susrećemo u raznim prigodama i ne sjećam se da je bilo koji od tih susreta prošao bez srdačnog razgovora i uzajamnog poštovanja. Tako je bilo i ovaj put. Inicijalno, ideja nije bila da radimo neki ozbiljan intervju što, na kraju, nadam se, jest krajnji “proizvod” našeg druženja i razgovora. Ideja je bila razmijeniti mišljenja o brojnim temama od zajedničkog interesa. Gospon Dragec zasigurno nije osoba željna medijske pozornosti pa sam malo “pogurao” razgovor u ozbiljnije vode. Još imam “pakleni plan” nagovoriti ga da s vremena na vrijeme napiše kolumnu za PD Vikend jer doista ima što reći. Od njegova posljednjeg medijskog istupa prošlo je već poprilično vremena pa je ovo na neki način i “ekskluziva”, a to je nešto za čim žudimo svi koji se bavimo ovim nesretnim poslom….
Već ste više od četiri i pol desetljeća u poduzetničkim vodama. Koliko se poduzetnička kultura promijenila tijekom svih ovih godina? Jesmo li u tom smislu ipak malo napredovali?
Sve se promijenilo u tom dugom razdoblju. Otkako sam poduzetnik, promijenilo se i ekonomsko-političko okruženje, izmijenilo se više generacija pa se, naravno, morala mijenjati i poduzetnička kultura. Koliko je bolja i lošija, to je zaista vrlo slojevita tema, o kojoj bi se moglo dugo raspravljati…
U sjeni velikih hrvatskih građevinskih kompanija koje su, nažalost, doživjele lošu sudbinu, Kamgrad je rastao pomalo ispod radara. Što je bilo presudno za njegov uspjeh?
Kamgrad je uvijek imao istu strategiju. Jednostavno, željeli smo biti organizirana i posložena kompanija u kojoj je prioritet kvaliteta i poštivanje rokova. Uvijek smo, prije svega, propitkivali sebe i svoju kvalitetu i rijetko se uspoređivali s drugima. Takav pristup pomogao nam je u kriznim vremenima da se u vrlo kratkom roku reorganiziramo i racionaliziramo poslovanje kako bismo prebrodili loše konjukture i spremni dočekali veću potražnju na tržištu. Godinama smo radili gotovo isključivo za privatne ulagače, što nas je kontinuirano tjeralo da radimo na efikasnosti i transparentnosti poslovanja.
Kakva je sada vaša uloga u vođenju tvrtke?
Već dugo sam prokurist tvrtke, a operativno pokušavam biti što manje uključen u rad. U pravilu, prisutan sam na način na koji me Uprava treba i traži, no plan je da se u cijelosti izmaknem iz te uloge i poslovanje Društva nastavim pratiti s neke nadzorne pozicije.
Kakva je bila 2024. i prvo polugodište 2025. godine za Kamgrad i hrvatski građevinski sektor?
Zadovoljni smo proteklim razdobljem. Unatrag nekoliko godina bilo je puno posla zbog mogućnosti korištenja sredstava iz EU fondova, no više smo orijentirani na budućnost i izazove koji su pred nama.
Razmatrate li moguće akvizicije?
Mogućnost akvizicije je uvijek, u neku ruku, otvorena, samo ako su kompatibilni interesi, očekivanja i potencijalna sinergija nakon transakcije. Dakle, vođeni smo poglavito poslovnim interesom i sinergijom nakon transakcije.
Koji su glavni projekti na kojima Kamgrad trenutačno radi? U koje ste projekte vezane uz NPOO i obnovu nakon potresa uključeni i kako ide realizacija?
Svaki projekt na kojem radimo smatramo jednako važnim. Financijski najznačajniji su hotelski kompleks Pical u Poreču (investitor je Valamar) te hotel Marjan u Splitu (investitor je Adris grupa), a od javnih rekonstrukcija radimo na dogradnji bolničkog kompleksa na KBC-u Rebro.
Već dva desetljeća jedan ste od najvažnijih izvođača radova u turističkom sektoru. Kako je sve počelo i koji su vam trenutačno najveći projekti u tom sektoru?
Projekti u turističkom sektoru su vrlo specifični te je za njihovu realizaciju vrlo bitna dobra i efikasna organizacija i struktura. Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća počeli smo raditi prve turističke objekte. Bile su to uglavnom rekonstrukcije i izgradnje kampova i hotela u Istri. U pravilu se odluka o odabiru izvođača donosila u kasnu jesen, a objekt je za Uskrs trebao primiti goste… Morali smo biti efikasni i fleksibilni kako bismo sve odradili u roku i prema traženoj kvaliteti. Tako odrađen projekt bio je referenca za svaki sljedeći posao. Relativno jednostavan model koji smo uspjeli održati tijekom svih ovih godina.
Produktivnost hrvatskoga građevinskog sektora znatno je ispod prosjeka Europske unije. Uspijeva li domaći građevinski sektor zadovoljiti zahtjeve tržišta i rokove?
Možda zadovoljavamo zahtjeve tržišta u ovom trenutku, ali su nam troškovi previsoki. Niska produktivnost mora ostaviti traga na poslovanju građevinskih kompanija, a to se i događa. Osim cijene, opada i kvaliteta izvršenih radova. Upravo to, produktivnost i kvaliteta dva su najveća izazova za budućnost hrvatskoga graditeljstva.
Kako i pod kojim uvjetima financirate projekte? Koliko je danas projekata u kojima se Kamgrad pojavljuje kao investitor?
Kamgrad je prije svega izvođač radova te radove izvodi za investitora. Istodobno, u grupi Kamgrad imamo društva (SPV) koja se bave razvojem i realizacijom projekata razne namjene (stambeni, logistika, zelena energija, i slično) a čiju fizibilnost ocjenjuju i financiraju uglavnom poslovne banke.
Često spominjete problematiku uvoza radnika, posebno u kontekstu da to vama kao tvrtki donosi znatno veće troškove. O čemu se konkretno radi?
Ako traženje, angažman oko zapošljavanja i sam rad stranih radnika sagledamo u cjelini, strani radnici u pravilu su vrlo skupa radna snaga, posebno oni iz dalekih zemalja. Osim fiksnih troškova zapošljavanja, u pravilu dobivamo ljude koji ne poznaju struku, ne govore ni engleski i nemaju primjereno iskustvo. U radu s njima ne postiže se produktivnost ni kvaliteta, a pada produktivnost i domaće radne snage jer, vrlo često, osim svojih redovnih radnih zadataka, imaju uloge svojevrsnih mentora stranim radnicima.
Koliko imate ukupno zaposlenih, koliko je udio stranih radnika (iz trećih zemalja), jeste li zadovoljni njima? Koliki je trošak zapošljavanja stranog radnika u odnosu na zapošljavanje domaćeg?
Kamgrad trenutačno zapošljava oko 980 radnika, od čega 550 čine strani radnici iz trećih zemalja. Prema dosadašnjem iskustvu, radnici iz regije pokazali su se kao najkompetentniji, s bržom prilagodbom i većom razinom samostalnosti i učinkovitosti u radu. Kod radnika iz drugih dijelova svijeta, prilagodba radnom okruženju, kulturološkim razlikama i poslovnim navikama zahtijeva više vremena, što se odražava i na slabije rezultate rada.
Trošak zapošljavanja stranih radnika u prosjeku je viši u odnosu na domaće radnike. Osim osnovnih troškova rada, potrebno je pokriti i dodatne stavke poput organizacije smještaja te značajne administrativne troškove koji proizlaze iz složene i dugotrajne procedure ishođenja radnih dozvola. Unatoč tome, angažman stranih radnika trenutačno je nužan kako bi se osigurala kontinuitet i stabilnost u izvršavanju operativnih potreba tvrtke
Jedan od većih problema domaćega građevinskog sektora je i činjenica da nema dovoljno mladih radnika koji ulaze u sektor. Kako se mogu promovirati građevinska zanimanja kako bi postala prihvatljivija za mlade? Prije sedam-osam godina nudili ste stipendije, ali interes za strukovna zanimanja bio je vrlo slab. Kakva je danas situacija, imate li stipendista?
Smanjen interes mladih ljudi koji se odlučuju za građevinska zanimanja jedan je od izazova s kojim se već godinama susrećemo u građevinskom sektoru. Smatramo da je za promjenu percepcije tih zanimanja i povećanje interesa mladih nužno dugoročno i sustavno ulagati u promociju struke te aktivna suradnja obrazovnih institucija s realnim sektorom.
Naša tvrtka već godinama njeguje suradnju s građevinskim srednjim školama i fakultetima. Redovno primamo učenike i studente na stručnu praksu, a kroz program zapošljavanja pripravnika omogućujemo im prvi korak u karijeri uz podršku mentora i strukturirano uvođenje u posao.
Također, redovito posjećujemo škole s ciljem približavanja stvarnog radnog okruženja učenicima – želimo im pokazati kako izgleda svakodnevica u građevinskom sektoru, s kojim se izazovima susreću i koje prilike ih očekuju. Osim toga, aktivno sudjelujemo na sajmovima i događanjima kao što su Gradify, TVZ Career Day, Državno natjecanje učenika strukovnih škola – WorldSkills, gdje kroz neformalno druženje dodatno promičemo građevinska zanimanja i našu organizacijsku kulturu.
Imamo razvijen program stipendiranja za učenike srednjih strukovnih škola i studente građevinskih fakulteta, koji se kontinuirano provodi. Prije nekoliko godina interes za strukovna zanimanja bio je slab, no danas s optimizmom možemo reći da se situacija postupno poboljšava. I dalje ulažemo značajne napore kako bismo mladima približili potencijal koji sektor nudi te im pružili stvarnu podršku u razvoju karijere.
Podržavaju li banke dovoljno snažno građevinski sektor? Na javnoj nabavi uglavnom se traži garancija za završetak posla od deset posto ukupne vrijednosti, to su veliki iznosi za mnoge hrvatske građevinske tvrtke…
Banke su važan dio hrvatskoga gospodarstva, prepoznale su potrebe građevinskog sektora te s njima vrlo dobro i kvalitetno surađujemo.
Kakve su srednjoročne prognoze za građevinski sektor. Kako vidite budućnost sektora i na što će se fokusirati Kamgrad? Kakvi su planovi i očekivanja za 2026.?
Godina 2026. nije tako daleko pa je neizvjesnost manja, a planovi koje imamo sve su bliži realnosti. Kamgrad će se, kao i do sada, fokusirati na ugovorene uvjete i kvalitetu, produktivnost i fleksibilnost kako bi se mogao što brže i jednostavnije prilagoditi situaciji na koje ne može utjecati.
U posljednje vrijeme sve se više govori o jednoj važnoj temi za obiteljske tvrtke, a to je pitanje – nasljeđivanja. Vaši sinovi godinama sudjeluju u upravljanju kompanijom. Možemo li reći da će smjena generacija u kompaniji proći bez teškoća?
Možda kao roditelj nisam objektivan u pogledu takozvane smjene generacija, ali, s obzirom na to da je stariji sin u kompaniji gotovo 20 godina, a mlađi oko pet, razum govori da većih problema ne bi smjelo biti. Jedno su navike nekih klijenata, ali operativno, Kamgrad je danas organizirana i strukturirana tvrtka i svaka osoba u njezinoj organizaciji mora biti zamjenjiva.
