Počeci najvećega domaćeg industrijsko-poljoprivrednoga kombinata Belje sežu u 1697. godinu kada je princ Eugen Savojski za svoje vojne uspjehe u borbi protiv Turaka od austrijskog cara Leopolda I. kao nagradu dobio lijep, ali devastiran posjed u južnoj Baranji.

On ga počinje obnavljati i naseljavati novim stanovnicima, a nakon njegove smrti posjed dolazi u ruke bečkom i peštanskom dvoru. Potom je u okviru Belja 1911. započelo osnivanje poljoprivredno-prerađivačkih kapaciteta za preradu poljoprivrednih proizvoda – tvornica šećera u Branjinom Vrhu i mliječnih proizvoda u Belom Manastiru. Tijekom 1921. godine Belje prelazi u državno vlasništvo, a nakon Drugoga svjetskog rata ostalo je potpuno opustošeno i razoreno. Nakon obnove proizvodnje u poslijeratnom razdoblju Belje mijenja različite organizacijske oblike, a od 1953. postaje prvi društveni kombinat na ovim prostorima – PIK Belje. Za vrijeme srpske agresije i okupacije Baranje, ali i nakon mirne reintegracije kombinat proživljava velike štete zapuštenih polja, uništenoga stočnog fonda, devastiranih objekata i ugasle proizvodnje u pogonima. Oporavak dolazi s ulaskom koncerna Agrokor početkom 2005., koji je posljednjih godina u Belju proveo restrukturiranje te ozbiljna ulaganja zahvaljujući kojima Belje vraća lidersku poziciju u proizvodnji.