U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Kontrola bolovanja
Sukladno čl. 33. st. 6. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10 i 49/11) poslodavac ima pravo tijekom cijelog razdoblja bolovanja radnika tražiti kontrolu bolovanja, odnosno da se utvrdi opravdanost bolovanja radnika. Također poslodavci mogu podnijeti zahtjev da se utvrdi opravdanost i duljina bolovanja sukladno čl. 7. Pravilnika o rokovima najduljeg trajanja bolovanja ovisno o bolesti (NN 153/09). Zahtjevi se podnose nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje koji je dužan očitovati se u propisnom roku. Navedeno je utvrđeno i u samom Pravilniku o ovlastima i načinu rada kontrolora Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (NN 59/09 i 48/11). Slijedom navedenoga svakako savjetujemo poslodavce na podnošenje zahtjeva za utvrđivanje opravdanosti bolovanja, osobito ako posumnjaju da radnik zloporabi bolovanje.

Minimalna plaća
Minimalna plaća je najniži mjesečni iznos bruto plaće koja pripada radniku za rad u punom radnom vremenu. Zakonom o minimalnoj plaći (NN 67/08) uređen je iznos minimalne plaće, njezino usklađivanje i provedba nadzora, a primjenjuje se na sve radnike u Republici Hrvatskoj. Prema tome za rad u punom radnom vremenu radnik ne smije imati plaću manju od minimalne koja sada iznosi 2814 kuna bruto, a za rad u nepunom radnom vremenu razmjerno umanjenje. Osobito skrećemo pozornost poslodavcima da pravo na povećanu plaću radniku (npr. u slučaju prekovremenog rada, rada nedjeljom i drugim slučajevima utvrđenim čl. 86. Zakona o radu.) ne može ulaziti u iznos minimalne plaće, već se iznos minimalne plaće mora povećati sukladno određenim satima u slučajevima povećanja plaće.
Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Zapošljavanje pripravnika
Pripravnik je osoba koju poslodavac zapošljava prvi put u zanimanju za koje se ta osoba školovala i na taj način je osposobljava za samostalan rad. Ugovor o radu pripravnika može se sklopiti na određeno vrijeme, dakle to je ugovor koji je jedan od iznimaka od načela da se ugovor o radu sklapa na neodređeno vrijeme. Način osposobljavanja pripravnika mora biti obvezno određena u njegovu ugovoru o radu, ako nije propisana Pravilnikom o radu poslodavca. Što se tiče trajanja pripravničkog staža, zakonom je uređeno da može trajati najviše godinu dana, osim ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno. Nakon proteka pripravničkog staža pripravnik polaže stručni ispit. Obveza polaganja stručnog ispita može se urediti i kolektivnim ugovorom, pravilnikom ili ugovorom o radu. Ako je obveza polaganja stručnog ispita određena zakonom, tada je posebnim propisom donesenim na temelju tog zakona određen i sadržaj stručnog ispita, a ako takvog propisa nema, tada se sadržaj i način polaganja ispita određuje pravilnikom poslodavca. Ako pripravnik ne položi stručni ispit, a sklopio je ugovor o radu na neodređeno vrijeme, poslodavac mu može otkazati ugovor o radu. Riječ je o redovitom otkazu ugovora o radu, što znači da pripravnik ima pravo na otkazni rok. Trajanje otkaznog roka ovisi o radnom stažu ostvarenom kod poslodavca, a najmanje dva tjedna.
Nataša Novaković dipl. iur., pravna savjetnica glavnog direktora

Pojam radnog vremena i pripravnost
Člankom 42. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11) definirano je radno vrijeme kao razdoblje u kojem je radnik u obvezi obavljati poslove, odnosno u kojem ih je spreman (raspoloživ) obavljati prema uputama poslodavca na mjestu gdje se oni obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac. Vremenom pripravnosti smatra se vrijeme kada je radnik raspoloživ odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, a pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugome mjestu koje je odredio poslodavac. Ono vrijeme u kojem je radnik bio pripravan raditi, ali do poziva poslodavca nije došlo te radnik nije obavljao efektivan rad ne smatra se radnim vremenom. Ako je poslodavac u vremenu u kojem je radnik bio pripravan raditi pozvao radnika da obavi takav rad, smatra se radnim vremenom bez obzira je li ga radnik obavio u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. Vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje se ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.
Milica Jovanović, dipl. iur., pravna savjetnica