U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Doprinosi za osobe koje se stručno osposobljavaju za rad
Članak 41. Zakona o radu određuje kako u slučajevima kada je stručni ispit ili radno iskustvo utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta određenog zanimanja poslodavac može osobu koja je završila školovanje primiti na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa. S osobom koja se stručno osposobljava za rad ne sklapa se ugovor o radu, već se u pisanom obliku sklapa ugovor o stručnom osposobljavanju. Takvoj osobi poslodavac ne isplaćuje plaću ni naknadu plaće. No za osobe koje se stručno osposobljavaju i koje su obvezno osigurane prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o obveznom mirovinskom osiguranju postoji obveza plaćanja doprinosa, a obveznik plaćanja je poslodavac koji je primio osobu na stručno osposobljavanje. Obveza plaćanja uređena je člankom 42. Zakona o doprinosima. Zakon o doprinosima propisuje dva različita slučaja plaćanja doprinosa, a to su: za osiguranika koji se prvi put zapošljava (odnosno volontira) doprinos se obračunava na osnovicu za mirovinsko osiguranje i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje prema mjesečnoj osnovici u trajanju do jedne godine (mjesečna osnovica je umnožak prosječne plaće i koeficijenta 0,35); za osiguranika koji nema status osobe koja se prvi put zapošljava plaćaju se svi doprinosi, dakle doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje i doprinos za zaštitu zdravlja na radu. Doprinosi dospijevaju na naplatu do petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec.

Nenad Seifert dipl. iur., direktor HUP-a Rijeka

Nove izmjene i dopune Zakona o radu
U Narodnim novinama broj 61 objavljene su nove izmjene i dopune Zakona o radu (NN 149/09) koje stupaju na snagu 11. lipnja 2011. godine. Riječ je o izmjenama i dopunama odredbi iz Zakona o radu koje su imale otežanu primjenu u praksi, a o kojima su se suglasili svi socijalni partneri te izdvajamo najvažnije. Preraspodjela radnog vremena kod poslodavca više ne mora biti tijekom jedne kalendarske godine, već može biti tijekom dvanaest mjeseci neprekidno, odnosno započeti npr. 1. lipnja 2011., a završiti 31. svibnja 2012. godine. I dalje preraspodjela radnog vremena traje do 48 sati, odnosno do 56 sati tjedno uz pisani pristanak radnika. Također je zbog potreba poslodavaca koji posluju sezonski, osobito u djelatnostima turizma i ugostiteljstva te poljoprivrede i graditeljstva omogućeno da u tim granama u razdoblju kada se u okviru preraspodijeljenoga radnog vremena radi duže od punoga radnog vremena, omogućava radno vrijeme do 60 sati tjedno, ali pod uvjetom da su radnici na to dali svoj pisani pristanak te da je ugovoreno kolektivnim ugovorom. Rad noćnih radnika do dvanaest sati dnevno je moguć uz uvjet da je navedeno predviđeno kolektivnim ugovorom, a ne kao do sada osam sati u razdoblju od dvadeset i četiri sata. Promijenjena su dopuštena mjesečna odstupanja između mjeseci unutar referentnog razdoblja od četiri mjeseca ako poslodavac koristi institut iz čl. 46. Zakona o radu tzv. mini preraspodjela, s dvanaest sati na dvadeset i četiri sata. Također je predloženim izmjenama i dopunama precizno uređeno kako će se izračunavati pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora onih radnika koji tijekom kalendarske godine rade kod više poslodavaca tako da u jednoj kalendarskoj godini ne mogu ostvariti više od jednoga godišnjeg odmora u cijelosti.

Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik