U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Prošireni kolektivni ugovori
Pravni institut proširenja primjene kolektivnih ugovora uveden je 1995. godine s prvim Zakonom o radu (Narodne novine 38/95), u tadašnjem članku 201., koji se primjenjivao od 1. siječnja 1996. godine, te se taj institut do posljednjih izmjena i dopuna 2009. nije mijenjao. Sukladno ne tako novom Zakonu o radu (Narodne novine 149/09) odluku o proširenju kolektivnog ugovora može donijeti ministar nadležan za rad ako iz procjene učinaka proizlazi javni interes za proširenje kolektivnog ugovora i ako je utvrđeno da su kolektivni ugovor zaključili sindikati koji imaju najveći broj članova i udruga poslodavaca koja ima najveći broj radnika, na području na kojem se proširuje. U Republici Hrvatskoj prošireni su sljedeći kolektivni ugovori: kolektivni ugovor za djelatnost trgovine, kolektivni ugovor za graditeljstvo, kolektivni ugovor za ugostiteljstvo, kolektivni ugovor za putničke agencije, kolektivni ugovor za djelatnost drvne i papirne industrije, kolektivni ugovor za zaštitarsku djelatnost, kolektivni ugovor za djelatnost humanitarnog razminiranja i kolektivni ugovor poslodavaca i radnika u obrtu. Sukladno aktualnom članku 262. Zakona o radu, ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, nakon isteka roka na koji je kolektivni ugovor sklopljen, u njemu sadržana pravila koja se odnose na sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuje do sklapanja novoga kolektivnog ugovora kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu.

Ugovorna strana
Valja imati na umu da je sukladno načelima Međunarodne organizacije rada produžena primjena kolektivnih ugovora jedan od oblika intervencije vlasti u primjenu kolektivnih ugovora koja bi trebala biti vrlo restriktivna i vrlo ograničena, kako u broju takvih situacija, tako i u roku na koji se mogu primijeniti (za vrlo kratka razdoblja). Produžena primjena pravila u kolektivnim ugovorima protivna je načelima slobode udruživanja i kolektivnog pregovaranja jer nameće nešto što jedna strana ne želi, a osim toga u potpunosti je u sukobu i s načelom “rebus sic stantibus”. Naime, sukladno članku 369. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05 i 41/08) ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak raskine. Smatram da bi se navedena odredba, odnosno načelo, trebalo primjenjivati i na produženu primjenu pravnih pravila jer i u samom Zakonu o radu članak 6. stavak 4. stoji da će se na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, koji nije uređen ZOR-om, primjenjivati propisi obveznoga prava. Gospodarska kriza koju nitko nije mogao predvidjeti, pogotovo ne u ovakvom obujmu, svakako bi se mogla podvesti pod izvanredne okolnosti jer puno poslodavaca ne može ispunjavati financijske obveze koje su potpisali, ali ne zato što ne želi, već zato što su zbog izvanrednih okolnosti onemogućeni.

Primjena pravila
Upravo zbog toga Hrvatska udruga poslodavaca smatra da treba izmijeniti odredbu čl. 262. ZOR-a na način da se ograniči trajanje produžene primjene u kolektivnom ugovoru sadržanih pravnih pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa kod kolektivnih ugovora sklopljenih na određeno vrijeme na najdulje godinu dana od isteka roka na koji je sklopljen, a ne kao sada – do sklapanja novoga kolektivnog ugovora, jer se postojećim rješenjem zadire u autonomiju stranaka i dobrovoljnost kolektivnog pregovaranje te smisao i cilj određenja važenja određenoga kolektivnog ugovora. Ovakvim rješenjem unaprijedila bi se djelotvornost poslodavca i omogućila prilagodba konkretnim okolnostima na tržištu bez nepotrebnog zadiranja u autonomiju volje ugovornih strana. Postavilo se pitanje što je s proširenim kolektivnim ugovorima, odnosno odnosi li se i na subjekte na koje je kolektivni ugovor proširen produžena primjena pravnih pravila kolektivnog ugovora? Dilema je riješena stavkom 5. članka 267. ZOR-a, u kojem stoji da istekom roka na koji je kolektivni ugovor, čija je primjena proširena, bio sklopljen, prestaje njegova proširena primjena te se na području na kojem je bio proširen njegova pravna pravila neće produženo primjenjivati. Iako je takva odredba u potpunosti opravdana s obzirom na to da subjekti na koje se odnosi nisu sudjelovali u donošenju kolektivnog ugovora, ovakva odredba donosi jednu pravnu nesigurnost među stranke kolektivnog ugovora. Ako se prije isteka određenoga proširenoga kolektivnog ugovora ne sklopi novi kolektivni ugovor, nakon njegova isteka pravna pravila i dalje vrijede za potpisnike kolektivnog ugovora, odnosno za subjekte koji su mu pristupili. Međutim, istodobno prestaje vrijediti za sve ostale subjekte u toj grani koji više ne moraju poštovati propisana prava i obveze i mogu, na primjer, smanjiti cijenu rada i tako s jedne strane postati nelojalna konkurencija, a s druge strane njihovi radnici se mogu naći u nepovoljnijem položaju.