Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika (Croma) i Hrvatska obrtnička komora najavili su izradu masterplana razvoja hrvatskoga gospodarstva koji će biti predstavljen u Zagrebu 18. svibnja na 1. kongresu menadžera i poduzetnika, čiji je medijski pokrovitelj Poslovni dnevnik. Masterplan će sadržavati ključne točke razvoja gospodarstva s fokusom na reindustrijalizaciju onako kako to vide sami sudionici gospodarskog života. Na kongresu će vodeći gospodarstvenici, od Ivana Ergovića, predsjednika Hrvatske udruge poslodavaca i Uprave Nexe grupe, preko Gordane Kovačević, predsjednice Uprave Ericssona Nikole Tesle, do Igora Grebličkog, predsjednika Uprave Boxmarka i Ljerke Puljić, potpredsjednice Agrokora, predložiti konkretne mjere. Usaglašeni masterplan će zatim verificirati Croma i HOK, nakon čega će biti dodatno usaglašen i s Hrvatskom gospodarskom komorom i HUP-om.
Napuštanje doktrine
Predsjednik Crome i čelnik Elektrokontakta Vladimir Ferdelji, jedan od glavnih kreatora masterplana sa 10 ključnih točaka, rekao je kako se nudi “kompas za izlazak iz gliba recesije, platforma za dugoročno unapređenje konkurentne sposobnosti realnog sektora i odgovori na pitanja kako brzo otvoriti radna mjesta u funkciji generiranja novostvorene vrijednosti”. Ferdelji procjenjuje da se njegovom primjenom može dugoročno osigurati gospodarski rast od 6 i 10%. Od 2004. više je zaposlenih u trgovini nego u prerađivačkoj industriji tako da valja napustiti doktrinu po kojoj se može živjeti od trgovine i usluga, potrošnje bazirane na zaduživanju i prodaji imovine. U 15 godina zadužili smo se za dodatnih 40 mlrd. eura koje smo potrošili. Iz globalne krize prvo su izašle upravo države s razvijenom industrijom poput Njemačke, ilustrirao je Ferdelji, dodavši kako je strateški zaokret prema reindustrijalizaciji prvi korak oporavka. Kongres se održava pod motom “Mi znamo kamo”, a sam masterplan ima 10 područja primjene. Kada bi Vlada riješila neke od kroničnih problema, rekao je Dragutin Ranogajec, predsjednik HOK-a, oporavilo bi se i obrtništvo.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Radi se svakako o pomaku naprijed, ali nedovoljnom. Naime, kao cilj nije postavljen “export led growth” što naravno zahtijeva rješavanje pitanja kursa kune. Naravno da njena devalvacija sama po sebi neće riješiti ništa, pa bila ona i 30%. Efekti bi bili minimalni i brzo bi se istopili. Ali precijenjena kuna “ruši” sve izvozne kalkulacije kao kulu od karata.
Ali što je s internom devalvacijom? Latvia (Letonija) je to odlično odradila.
Tu dolazimo do pitanja jediničnih troškova rada – najznačajnije komponente jediničjih troškova proizvodnje i realnog efektivnog tečaja kune. Nadam se da se svi sjećamo upozorenja Jean Claude Tricheta “S ovakvim jediničnim troškovima rada, ovakvim budžetskim tdeficitom i stabilnim kursom kune Hrvatska ide prema katastrofi”. Nadam se da članovi Crome pomno prate problematiku odnosa ekonomskih snaga i konkurentnosti u eurozoni (Financial Times ima izvrsnu videografiku “Disjunction in the eurozone”) i da će biti analognih prijedloga rješenja.
Također se nadam da će članovi Crome pomno pratiti default (pardon, restructuring) koji će Grčka uskoro i službeno zatražiti i pokrenuti – pitanje više nije da li nego kada jer će nam dobro doći njena iskustva. Naime, isto čeka i nas najdalje za koju godinu, ako ova inicijativa ne dade značajnije rezultate.
Inače, prateći događaje u Portugalu (bolna sjećanja na MMF iz ranih 80-tih) dobiva se dojam da se radi o Hrvatskoj. Opća prezaduženost, sklerotična ekonomija, ovisnost o financiranju izvana i, najznačajnije, “problematičan” odnos prema radu (o kojem se otvoreno piše kao o “srcu” njegovih današnjih ekonomskih problema) jako podsjećaju na Hrvatsku.
Bilo je čak i prijedloga da bi Portugal riješio kao od šale sve svoje probleme da ga anektira Brazil koji ga zbog veličine svoje ekonomije i rasta od oko 10% ne bi niti osjetio. A tko bi htio anektirati nas? EU se nimalo ne žuri da nas primi (ako bi to pomoglo).
Ostaje nam, dakle, čekanje MMF-a i nada da nećamo tražiti nekakve vlastite putove nego dobro proučiti što se upravo sada zbiva u drugim “perifernim zemljama” eurozone.
Ovo zato jer mi nismo čak niti “perferna država” nego nešto van toga.
Uključite se u raspravu