Gotovo 40% hrvatskih poduzeća koristilo je u poslovanju online sastanke tijekom prošle godine, pokazuju podaci Eurostata. Taj model rada u EU je eksplodirao tijekom pandemije koronavirusa, kada su se tvrtke okrenule virtualnim sastancima kako bi premostili otežanu mobilnost i održali poslovanje, ali se korištenje digitalne tehnologije uzima i kao iskorak kojim kompanije jačaju svoju konkurentnost. Njime se pojednostavljuje organiziranje, smanjuju troškovi, skraćuje vrijeme i omogućuje sudjelovanje neovisno o udaljenosti lokacije, iako, naravno taj oblik ima i određenih manjkavosti u odnosu na komunikaciju uživo.

Srbija i Crna Gora bolje

Podaci koje je Eurostat prikupio za 2020. pokazivali su da je sastanke na daljinu putem internetskih platformi tada prakticirala trećina tvrtki, a prosjek na razini prošle godine porastao je na 50%. Među članicama prilična je neujednačenost u prihvaćenosti ovog modela komuniciranja u poslovanju, a najviše je ukorijenjen na sjeveru EU, u Švedskoj (79,4%), Finskoj (78,5%), te Danskoj (78%).

Na suprotnoj strani ljestvice s najmanjom zastupljenosti su tvrtke u Bugarskoj (28,2%), Mađarskoj (29,4%) i Rumunjskoj (31,2%). Manje od hrvatskih poduzeća i njihovih 39,9%, online sastanke održavaju još poduzetnici u Grčkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Litvi i Latviji, a ispod prosjeka EU je i Austrija, Estonija, Portugal, Italija, Francuska i Češka, te i naš susjed Slovenija, u kojoj na daljinu komunicira 46,2% tvrtki.

Među rekorderima po ovom kriteriju je i Norveška, koja nije članica EU, gdje komunikaciju putem interneta tamo preferira 77% poduzeća, a Eurostat bilježi i podatke za zemlje kandidate. Zanimljivo je da poduzeća u Srbiji i Crnoj Gori više koriste online sastanke nego u hrvatskom gospodarstvu. U Srbiji je njihov udjel 40, a u Crnoj Gori 40,7%. Od naših susjeda ovaj oblik sastanaka osjetno je manje zastupljen kod tvrtki u BiH, gdje njihov udjel u ukupnom gospodarstvu čini tek 34,1%.

Tri vrste resursa

Eurostat u svom osvrtu navodi i da statistički podaci o udaljenom pristupu ukazuju na tehnološku spremnost poduzeća da svojim zaposlenicima omoguće rad na daljinu dajući im daljinski pristup trima vrstama resursa poduzeća: sustavu e-pošte, dokumentima i poslovnim aplikacijama ili softveru poduzeća.

Kad je riječ o veličini poduzeća, daljinski pristup u radu učestaliji je kod velikih. U segmentu tvrtki s više od 250 zaposlenika sva tri oblika daljinskog pristupa svojim zaposlenicima omogućeno je bilo kod njih 91%, dok je u srednje velikima taj udjel nešto manji (77,2), a najmanje je prisutan kod malih tvrtki s manje od 50 zaposlenika (52,4).