Pozivam sve one koji me optužuju da sam dobio Đakovštinu na pladnju uz najam od 50.000 kuna mjesečno da dođu i da ću im sve prepustiti! Nudim svoj ugovor bilo kome i još ću mu unaprijed platiti najam za pet mjeseci. To je za Poslovni dnevnik rekao Marko Pipunić, direktor i vlasnik Žito grupe. Nakon što je nestalo žito iz silosa Đakovštine, zbog čega su predsjednik i član Uprave Mijo Matić i Paško Gašpar završili u pritvoru, radnicima je prijedlog Šime Oreškovića iz sindikata PPDIV da potpišu stečaj s preustrojem zvučao obećavajuće. Osječko Žito je zakupilo tvrtku i od 529 radnika zadržalo njih 407.

Nema ni za plaće
Tri mjeseca kasnije Đakovština, slikovito rečeno, diše na škrge. O radu punim kapacitetom nema govora, a na pitanje je li točno da radnici gotovo ništa ne rade, a primaju plaću, Pipunić odgovara: “Zaposlili smo puno više radnika nego što ima posla i zasad ostvarujemo značajne gubitke.” Unatoč tome, mnogi se i dalje spore oko cijene najma Đakovštine. Posebno to smeta Radomira Blaževića, bivšeg skladištara i zamjenika predsjednika Uprave tvrtke Đakovština-Novi ESOP, preko koje je Đakovština poslovala dok je bila u blokadi. “Knjigovodstvena vrijednost imovine Đakovštine je 480 milijuna kuna, pa je cijena koju plaća Žito za zakup smiješna. Primjerice, Stanicu za tehnički pregled, također u vlasništvu Đakovštine, Centar za vozila Hrvatske iznajmljuje za 120.000 kuna mjesečno. Iznos najma Žitu odobrio je Odbor vjerovnika Đakovštine na čelu s Oreškovićem”, kaže Blažević i dodaje kako radnici, kada je Žito ušlo u zakup, mjesec i pol dana nisu radili apsolutno ništa. “Ne vidim ništa sporno oko cijene zakupa, jer Žito je preuzelo sve troškove Đakovštine kojih ima jako puno. Prvi mjesec nisu zaradili ni za plaće radnika. Nije realno odmah očekivati punu proizvodnju”, kaže Orešković.No, Blažević tvrdi kako je to samo jedan od dokaza da je sve dogovoreno unaprijed i odigrano pod pokroviteljstvom Vladimira Šeksa i vladajuće politike što je obrazložio u svojim pismima predsjednici Vlade Jadranki Kosor, predsjedniku Republike Ivi Josipoviću i ministru pravosuđa Ivanu Šimonoviću. Ističe kako je Šeks nekoliko dana prije stečaja za Radio Đakovo izjavio kako je izvjesno da će Đakovština u Žitu pronaći strateškog partnera, da bi 25. siječnja to rekao i stečajni sudac Tihomir Kovačević. Blažević tvrdi i da je Orešković prije potpisivanja stečaja intenzivno pregovarao s Pipunićem u četiri oka što Pipunić opovrgava i tvrdi da su uvijek bili prisutni radnici ili Uprava.

Filmska brzina
Posebno spornom Blažević smatra i filmsku brzinu kojom se odigrala epizoda o Đakovštini: 25. siječnja proglašen je stečaj, a već 28. siječnja Žito je ušlo u zakup. Perica Mitrović, stečajni upravitelj Đakovštine kaže kako će prva javna dražba prodaje imovine Đakovštine vjerojatno biti u svibnju. Priznata potraživanja vjerovnika zasad iznose 919,7 milijuna kuna. Blažević smatra da su prenapuhana da bi se nekome pogodovalo.

Kriva procjena?

Pipunić (ne) želi imovinu
Premda Orešković kaže da Pipunić želi kupiti imovinu te da s njim uskoro ide na sastanak kako bi dogovorio prelazak radnika u Žito, Pipunić kaže da nije previše zainteresiran. “Svatko u poslu ima pravo na grešku. Možda smo i mi pogriješili. Imamo 32 milijuna kuna potraživanja od Đakovštine i htjeli smo spasiti dio našeg kapitala. Možda smo pogriješili u procjeni”, zaključuje