SISAK – Novi hrvatski proizvod za globalno tržište – inovativne sjedalice za prijevozna sredstva, zrakoplove i automobile – neće se proizvoditi u Sisku, nego, kako sada stvari stoje, u Slavonskom Brodu.
“Ništa od projekta Paulana u Sisku, selim se u Slavonski Brod. Godinu dana uzalud čekam odgovor od gradskih vlasti, a kako je vrijeme novac, više ne mogu čekati. Odlazim u Slavonski Brod gdje sam već riješio problem poslovnog prostora i gdje ću u roku od nekoliko mjeseci pokrenuti proizvodnju koja je mogla preporoditi Sisak.”

Bez poticajnih mjera
Ističe to Krešimir Budinski, direktor tvrtke Paulana, potvrđujući vijest da se u Sisku neće početi proizvoditi sjedala za automobile i zrakoplove po modernoj tehnologiji, o čemu se pisalo sredinom prošle godine. U praznim vojnim hangarima u sisačkom naselju Novo Pražno Paulana je, naime, planirala pokrenuti proizvodnju sjedala za prijevozna sredstva. Kako je tada isticao direktor Budinski, ideju su podržali u BICRO-u, Poslovno-inovacijskom centru Hrvatske, koji je za realizaciju projekta odobrio dva milijuna kuna nepovratnih poticajnih sredstava, te osigurao kreditnu liniju HBOR-a u iznosu od 9,9 milijuna kuna.
Ministarstvo gospodarstva trebalo je Paulani zbog toga projekta dati status nositelja poticajnih mjera, što bi Sisku omogućilo da bez javnog natječaja i bez naknade Paulani dodijeli odgovarajući poslovni prostor – prazne vojne hangare. Upravo u tome i leži problem. Ministarstvo gospodarstva nije Paulani odobrilo status nositelja poticajnih mjera, nije u tome projektu pronašlo vrijednost pa ni Grad nije mogao dodijeliti zemljište i hangare bez natječaja i bez naknade.
Kako je naglašeno na sjednici Gradskog poglavarstva, Sisak je tražio konkretne poteze, a ne samo obećanja te je uvjetovao svoju pomoć uspjehom u realizaciji projekta, doznajemo od Milana Stojića, iz tvrtke Poslovne zone Sisak, donedavnog v.d. pročelnika za gospodarstvo.
“Nije mi jasan tvrd stav sisačke gradske vlasti, koja uvjetuje davanje zapuštenog i devastiranog zemljišta i napuštenih vojnih hangara te traži godišnji najam od milijun kuna. Grad u kojem godinama nema novih investicija i novih proizvodnih pogona trebao bi biti mnogo fleksibilniji prema ovakvim projektima koji imaju potporu Poslovno-inovacijskog centra BICRO”, ističe Krešimir Budinski.

Negativan stav
Stojić opovrgava navode Budinskog ističući kako je Sisak bio vrlo dobrohotan kada je Budinskom davao hale i zemljište što bi mu prepustio bez naknade u trenutku kada bi dopremio strojeve i pokrenuo proizvodnju. “Sva ulaganja u hale priznali bismo mu kao plaćanje komunalne naknade, ali nismo mogli bez jamstava nekome prepustiti badava pet hektara zemljišta i hale površine gotovo 9000 četvornih metara”, zaključuje Stojić.
Iako ni u Slavonskom Brodu Paulana nije dobila hale badava, što je tražila u Sisku, nego je kupila prostor površine 3500 četvornih metara u krugu “Đure Đakovića”, Budinski ističe kako se odlučio za odlazak iz Siska jer je osjetio negativni stav prema poduzetnicima i kod Vidovićeve i kod Pintarićeve ekipe.
“U Sisku su me na kraju optužili da želim loviti u mutnom, uzeti zemlji, opteretiti je i otići. To nije točno jer sam nudio vrijedan projekt i posao za više stotina ljudi, a gradske vlasti ništa nisu željele riskirati”, zaključuje Budinski.

Veća stabilnost stolice te jeftinija proizvodnja

Budinski tvrdi da su prednosti sjedala Paulana tako velike da će projekt sigurno uspjeti. Preliminarne kontakte ostvario je s Boeningom, EADS-om, Embraerr Aircraft Industriesom, a klijenti tvrtke su DC, Volkswagen, Renault, Fiat, Peugeot, Adria Mobil i drugi. “Svi su zainteresirani za sjedala Paulana koja sam patentirao jer su najmanje 30 posto laganija od postojećih, bolji su materijali, veća stabilnost i sigurnost te jeftinija proizvodnja. Kada se postigne puna proizvodnja, godišnje će se proizvoditi 20.000 sjedala i zapošljavati 200 radnika”, ističe Krešimir Budinski.