Nikada nisam mislila da ću biti poduzetnica. Nakon završenoga Filozofskog fakulteta, specijalističkog studija konferencijskog prevođenja i položenog ispita za turističkog vodiča za Zagreb i Zagrebačku županiju bilo mi je jedino jasno da mi nijedan poslodavac neće moći pružiti priliku da se ostvarim na svim tim područjima. Uz malo nagovaranja obitelji i prijatelja 2007. godine sam otvorila obrt za usluge prevođenja, poduke i turističkog vođenja. I tako sam postala mikropoduzetnica, i to ne iz nužde, već iz prilike. Kava s kolegicom Ivom Čaleta negdje u zimi 2009. u moj tada već dvogodišnji poslovni život unijela je novu dimenziju, a da će rezultat biti mala revolucija u zagrebačkoj turističkoj ponudi, nisam ni slutila. Obje smo, naime, imale sličnu ideju. Nakon nekoliko godina rada u turizmu bilo nam je jasno da naš grad može doista ponuditi više. Budući da Zagreb volimo, a u poslu vodiča uživamo, cijelim smo srcem i s mnogo entuzijazma krenule u projekt obogaćivanja turističke ponude grada Zagreba. Sretna je okolnost bila da su u to vrijeme Hrvatska turistička zajednica i Turistička zajednica grada Zagreba raspisale natječaj za dodjelu sredstava za razvoj novoga turističkog proizvoda, a moj se obrt u natječaj odlično uklopio.

Ugovaranje
Prijavile smo dva tematska razgledavanja Zagreba. Iva je osmislila “Žensku stranu Zagreba” (“Women of Zagreb”), a ja “Govorite li hrvatski?” (“Do You Speak Croatian?”), razgledavanje grada koje je ujedno i kratak tečaj hrvatskoga jezika. Financijska podrška u našem je slučaju bila presudna jer kao početnice nismo imale zalihu i omogućila nam je da lakše krenemo. U međuvremenu smo lansirale još dva proizvoda: “Zagrebačke štiklece” i “Romantični Zagreb”, i shvatile da naše razgledavanje ne bi trebalo nuditi samo strancima, već i zagrebačkoj publici na hrvatskom jeziku. I nismo se prevarile. Katkad razmišljam jesam li dobro napravila što sam se osamostalila. Volim kretati od prednosti i na prvome mjestu su mi sloboda i neovisnost. Sretna sam što sam sama svoja šefica, a posebno me veseli i činjenica da suradnike i klijente biram sama. Kako volim razvijati nove stvari, mogu si stvoriti i vrijeme i prostor za kreativnost. Naravno, za sve to treba novac, a činjenica da nikada ne znam koliko ću točno u određenom mjesecu zaraditi ponekad me frustrira. Kao profesorica stranih jezika nisam preveliki stručnjak za marketing, financije me nikada nisu zanimale, a samostalno ugovaranje poslova katkad me potpuno iscrpljuje. Međutim, učim i sve sam vještija. U svoje daljnje obrazovanje na tim područjima ulažem sama. Radno vrijeme za mene ne postoji, ili barem ne mogu reći da je uredno, a privatni i poslovni život jako mi se preklapaju. A katkad bih baš rado na jedan dan zatvorila vrata ureda. No kada razmišljam o samim počecima, moram reći da sam bila pomalo razočarana.

Potpore
Otvaranje obrta potrajalo je prilično dugo, a činjenica da sam do većine informacija morala doći sama i onda ih još morala prezentirati ljubaznim, ali ne pretjerano infomiranim službenicama po raznim javnim institucijama uništila je iluzije mlade osobe koja je vjerovala da će je naš sustav dočekati raširenih ruku. Iako već tri godine primam financijsku potporu za razglede grada, čini mi se da su potpore općenito nedovoljno iskorištene ili nedovoljno dobro prezentirane u javnosti. Za to su dijelom krivi i sami poduzetnici. Neznanje, neinformiranost ili čista nezainteresiranost? Vjerojatno sve pomalo. Možda bi na tom području kao i mnogim drugima ključnu ulogu mogle odigrati upravo strukovne udruge koje bi se trebale truditi organizirati i zaštititi pojedinu struku, informirati o novostima i organizirati edukacije. Udruge koje se tiču moje struke još su na tim područjima pasivne. Ipak, da me pitate jesam li zadovoljna i bi li da sam znala krenula istim putem, odgovorila bih potvrdno. Sve bih ponovila.