Malo se hrvatskih tvrtki može pohvaliti prestižnim ali iunosnim poslovima kao što su obnova marine u Monte Carlu vrijednom 1,3 milijuna eura ili remontom luksuzne mega-jahte od 45 metara, koji je počeo krajme prošle godine. No, to može NCP, u vlasništvu Gorana Prgima.Prgin je Primoštenac rođen u Šibeniku gdje je završio gimnaziju a zatim u Zagrebu studij elektrotehnike. Zaposlio se u Končaru, a ubrzo postaje šef predstavništva Elektroosijeka. Samostalno je počeo raditi 1982. kao obrtnik i vlasnik jedine emajlirnice u Samoboru. Emajlirao je bojlere za Končar i radio kade za strojeve za pranje rublja. Bio je jaki obrtnik a kako je maksimlano mogao zaposliti šest radnika, imao je nekoliko otvorenih obrta u suradnji sa suprugom, a bili su među najjačim samoborskim obrtnicima.

Isplati se brodogradnja
Tijekom rata Prgin je zastupao jednu njemačku tvrtku za distribuciju pikado aparata, a kako je prvi doveo pikado u Hrvatsku, mnogo je zaradio. Prisjeća se da su tada imali oko 250 pikado klubova. Novac zarađen na pikadu uložio je u brodove i 1995. osniva NCP (nautički centar Prgin) Charter i vraća se u Primošten. U Zagrebu osniva tvrtku Prggin koju vode supruga i sin, a bavi se rasvjetom i ugradnjom led dioda, božičnim i novogodišnjim ukrašavanjem trgovačkih centara. Danas NCP grupu čini desetak tvrtki specijaliziranih u nautičkom sektoru.Prgin je još prije Oluje kupio brodove, digao kredite i krenuo u čarter turizam s bazom u Primoštenu u marini Kremik, a u posao je krenuo sa dva partnera iz Primoštena. Kad su primoštenske hotele kupili Mađari, Prgin se povukao iz marine. Imao je 50 brodova u čarteru kada je, kaže, slučajno doznao da se prodaje bivše vojno brodogradilište u Šibeniku. Tražio je kredit i jedini je ispunio uvjete iz natječaja. Danas je sretan što ga nitko ne zove tajkunom “jer sve je bilo čisto, po zakonu i javno”. Od Ministarstva mora prometa i infrastrukture Prgin je otkupio koncesiju za brodogradilište, za 17 milijuna kuna je kupio sva osnovna sredstva i isplatio 4,5 milijuna kuna otpremnine bivšim radnicima. Uz tih oko 3 milijuna eura, u brodogradilište je do sada uloženo oko 20 milijuna eura. Samo obnova jedne dizalice stajala je 12 milijuna kuna. Prisjeća se da su mu govorili kad je preuzeo brodogradilište, da ljudi u njemu ne znaju raditi, da je to socijalstički mentalitet te da se moraju otpustiti, no to nije bila istina. Danas kaže da je jako zadovoljan s radnicima, pogotovo s majstorima iz radionica koji su se prilagodili novim poslovima na megajahtama. “Zaposleno je mnogo mladih inženjera i imam jako dobar tim”, kaže Prgin. Kad je preuzeo brodogradilište bilo je 220 zaposlenih i Prgin je obećao da će do 2010. imati 300 radnika, a to je postigao već 2008. Do danas je zaposlio oko 240 novih radnika zbog generacijske smjene, a prosjek godina od 45 godina spustio se na 35. Sve je išlo dobro do krize 2008. koja je među prvima pogodila nautički turizam. Brodogradilišta koje je proizvodilo vojne brodove polako se pretvorilo u brodogradilište za radi remont jahti i megajahti što čini više od 60% poslova, a manji dio su trgovački brodovi. Brodogradilište je lani postiglo velik uspjeh unatoč teškoj godini.

U krizi i u vrijeme nelikvidnosti završili su totalni remont jahte od 54 metara za grčkog brodovlasnika i napravili novi brod za 350 putnika za NP Brijuni koji hvale svi stručnjaci. Završili su dva katamarana od 13,5 metara za norveškog naručitelja za njihova ribogojilišta i uskoro odlaze na dogovor u Norvešku za 8 katamarana. Uz to, napravljen je remont za 130 brodova što financijski nisu bili veliki poslovi jer u krizi se rade obično samo oni najnužniji popravci. Ipak, ukupan remont 150 plovila je najveći broj još od 2005. Prginu je žao što su u brodogradilištu morali otpustiti 50-ak ljudi zbog recesije, ali su sve plaće isplaćivali redovito i onda kada su bili nelikvidni i kad im je promet bio u padu 30%. Prva najuspješnija godina za brodogradilište bila je 2007. kada je ostvaren prihod od 110 milijuna kuna. Prgin je u međuvremenu dobio i kocesiju za marinu do brodogradilišta koju su obnovili, a za završetak druge faze sklopili su ugovor s turskom tvrtkom Dogus group koja se bavi graditeljstvom, turizmom, zastupništvima i medijima. Godišnji promet ove turske grupe je oko 7 mlrd. eura. S ulaganjima u brodogradilište, nakon 2004. kad se dobiva koncesija, ulaže i u marinu do brodogradilišta nazvanu Mandalina Marine. Zapuštenu obalu mandalinskog poluotoka, nakon ulaganja od oko 10 milijuna eura, Prgin je pretvorio u prvu šibensku marinu. Ona danas raspolaže s 350 vezova u moru i 50 suhih vezova, a u tijeku je i proširenje za dodatnih 79 vezova za megajahte sa svom infrastrukturom. NCP grupa i Dogus group će u javno privatnom partnerstvu s Gradom Šibenikom od kojeg su dobili zemljište, graditi hotelski kompleks s pet zvijezdica. Mandalina Marina & Yacht Club koja se gradi u suradnji s turskim partnerima bit će prva hrvatska marina za megajahte, a trebala bi biti gotova do početka ove turističke sezone . U drugoj fazi projekta ukupne vijednosti oko 100 milijuna eura uz hotele i vile predviđeni su sportski sadržaji i ponuda ekskluzivnih brandova, što bi se trebalo realizirati krajem 2013. godine.

Bez državne pomoći
U zajedničkim projektima s Turcima, Prgin ima većinsko vlasništvo, osim u hotelima gdje će Turci imati veći udio. Inače, investicija u hotele vrijedna je oko oko 70 milijuna eura, a Grad Šibenik je dao pravo građenja na gradskom zemljištu na 50 godina. To se neće početi graditi prije kraja slijedeće godine jer sada nitko ne ulaže u krizi u hotele. “NCP radi i s finskom tvrtkom Marinetek koja proizvodi pontone i valobrane. Zajednička tvrtka Marinetek NCP nudi širok asortiman pontona koje izvozi u Bugarsku, Italiju, Monako što su veliki uspjesi za našu malu tvrtku”, kaže Prgin. U toj tvrtki promet je ove godine bio veći za 20%, a isti rast imao je i čarter. Ove godine dobro je poslovala i marina koja je bila puna. Naznake za ovu godinu kod čartera još su bolje.Prgin planira povećati kapacitete brodogradilišta kako bi mogli primati veće jahte te sagraditi novu halu. Planira i već kupljeni remorker od 60 metara pretvoriti u megajahtu koju će dati u najam ili prodati. Poslovi trenutačno stoje jer ne znaju hoće li dobiti kredit unatoč tomu što imaju gotove projekte i što bi na toj investiciji od 15 milijuna eura, radilo 50 ljudi. Žao im je kaže dalje, što ni po jednom modelu pomoći poduzetnicima nisu uspjeli dobiti kredit zbog loših kriterija.