Prije 120 godina Josef Anton Meggle nedaleko od Münchena osnovao je malu siranu Meggle, a ta je tvrtka do danas izrasla u međunarodnu kompaniju koja slovi za jednog od najpoznatijih proizvođača mliječnih proizvoda u Europi. S razvojem poslovanja u drugim zemljama i uz odličan organski rast jedan od logičnih koraka bio je i dolazak na hrvatsko tržište koje je odlična odskočna daska za pohod na zemlje regije te iskorak prema južnim susjedima. O rastu i dosadašnjem poslovanju treće mljekare u Hrvatskoj razgovarali smo s predsjednikom Uprave Marjanom Vučakom.

U Hrvatsku ste došli 1996. godine. Što vas je navelo da uđete na hrvatsko tržište i zašto ste izabrali Opatiju za početak vašeg poslovanja u Hrvatskoj?
Ulazak na tržišta istočne Europe, jer se u neposrednoj vremenskoj blizini ušlo na hrvatsko i na bosansko tržište, donesen je na osnovi istraživanja te na osnovi procjene mogućnosti širenja tržišta. U to je vrijeme istočno europsko tržište ocijenjeno kao najperspektivnije te kao tržište koje ima veliku konzumaciju mlijeka i mliječnih proizvoda. Osim toga Hrvatska je svojim geografskim položajem u središtu regije bila jedan od logičnih izbora za početak aktivnosti Megglea. Odabir početka u Primorsko-goranskoj županiji bio je uvjetovan poslovnim kontaktima i odabirom suradnika s obzirom na to da je na početku svojih aktivnosti u Hrvatskoj Meggle uvozio cjelokupan asortiman, sve do 1999. godine i do početka suradnje s osječkom mljekarom.

Već nakon tri godine osnovali ste ‘joint-venture’ kompaniju. Je li ta odluka bila plod uspješne distribucije na hrvatskom tržištu, ili ste suradnju s IPK Mia vidjeli kao dobru priliku za proizvodnju kvalitetnih proizvoda koji se mogli plasirati i u druge zemlje?
Dio poslovne strategije ekspanzije u Meggleu je i princip da se na novim tržištima prvo izgradi brend te zauzme mjesto na tržištu, a tek se onda nastavlja investirati u proizvodne lokacije. Takav je proces bio i u Hrvatskoj te je nakon nekoliko godina prodajnih aktivnosti zaključeno da postoje preduvjeti za pokretanje proizvodnje, prvo kroz ugovornu proizvodnju i “joint venture”, a nakon toga i potpuno preuzimanje mljekare. Drago nam je da je posao u prvim godinama opravdao daljnje širenje i nova ulaganja, kao što je i nadalje promet i tržišni udio rastao i dokazao da su strategijske odluke bile ispravne. Ono zbog čega smo uspjeli zauzeti dio tržišta je svakako naša kvaliteta proizvoda i na to smo ponosni: ove smo godine dobitnici čak 14 prestižnih medalja DLG, priznanja jednog od najvećih i najpoznatijih europskih ocjenjivanja kvalitete prehrambenih proizvoda.

Koje ste sve promjene morali uvesti u proizvodnju, ali i u poslovanje kompanije da biste zadovoljili europske standarde poslovanja?
Od preuzimanja osječke mljekare uložili smo više od 87 milijuna kuna, prije svega u proizvodni pogon te u infrastrukturu – u to su uključene najsuvremenije proizvodne linije. Osim toga još smo 2006. godine uveli informacijski sustav SAP, dok smo na području osiguranja kvalitete, osim nezaobilaznog HACCP-a, uveli i sustav osiguranja kvalitete ISO 9001 te dobili izvozni broj objekta EU, koji nam je bio iznimno bitan zbog izvoza u zemlje Europske unije s obzirom na to da naš asortiman možete naći i u Grčkoj, Italiji, Švedskoj te u svim zemljama regije. Kvaliteta je najbolji, ako ne i jedini kriterij, koji svaki potrošač vrednuje pri odabiru proizvoda, pogotovo kada je riječ o prehrani. Prehrana jedina može jamčiti dugoročan uspjeh na tržištu.

Zapošljavate 250 radnika, no koliko imate kooperanata i jeste li zadovoljni suradnjom s njima? I ako imate podatke, koliko su oni zadovoljni suradnjom s vama?
Mi uvijek napominjemo da su naša odgovornost ne samo naši zaposlenici i njihove obitelji, nego i naših više od 1000 kooperanata te njihove obitelji. Zanimljivo je da smo u posljednjih godinu dana, u kojima su se dogodile neke od najvećih turbulencija na tržištu mlijeka u regiji, ostali samo bez dva velika dobavljača. Ono što nas je u ovo teško ekonomsko vrijeme sigurno izdvojilo je apsolutno redovito plaćanje naših kooperanata, svakog 15. u mjesecu svi su bez iznimke dobili svoje uplate. Iako smo i mi kao i svi drugi gospodarski subjekti gotovo svaki mjesec imali problema s likvidnošću, nismo dopustili da to osjete naši kooperanti.

Kao treća kompanija u Hrvatskoj u vašoj domeni, planirate li napad na prve dvije u nekom kratkoročnom razdoblju?
Oba naša konkurenta su etablirane tvrtke te nam je drago da su ljestvicu u našoj grani industrije podigli visoko, no nije nam namjera trčati za njima. Naša je težnja stalno unapređenje, poboljšanje i inovacije i na tome uporno radimo. Kapaciteti osječke mljekare za sada su sasvim dovoljni za hrvatsko tržište pa ne namjeravamo nove akvizicije u Hrvatskoj. Naš je smjer širenje u regiji, u kojem je smjeru bila i akvizicija najveće mljekare u Albaniji, te smo tako uz proizvodne pogone u Bratislavi, Osijeku i Bihaću dobili još jednu mogućnost za optimiziranje proizvodnih asortimana, kao i razmjenu roba na tržištima, na kojima smo prisutni.