Udio poljoprivredne proizvodnje u BDP-u razvijenih zemljama danas se kreće oko tri posto, iz čega se može izvući paušalna ocjena da je zapad s godinama smanjivao svoja ulaganja u taj sektor. No, to je privid. Ulaganja u poljoprivredu nisu smanjivana, nego je naprosto industrijska proizvodnja u razvijenim zemljama brže rasla.

Ispod prosjeka
Rekao je to Ljubo Jurčić u predavanju Poljoprivredna i prehrambena industrija Hrvatske, održanom na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, u sklopu obilježavanja 90. godišnjice rada ove znanstvene i obrazovne institucije. Prema njegovim riječima, za razliku od zapada, u Hrvatskoj se doista slijedom loših i nepromišljenih politika krenulo na razgradnju poljoprivrednog sektora, pa smo po brojnim kriterijima kojima se mjeri strateška važnost poljoprivrednog i prehramenog sektora u pojedinoj zemlji, osobito prema kriteriju samodostatnosti, daleko ispod prosjeka razvijenih zemalja.Jurčić se u predavanju manje bavio “faktima”, a puno više strateškim promišljanjima o pristupu razvoju primarne poljoprivredne proizvodnje, odnosno prehrambene industrije. Smatra da je za taj sektor najvažniji sustavni pristup koji će polaziti od postavke da je hrana energija i da je kao takva ključni strateški resurs. “Jednako kao nafta, struja ili voda tako je i hrana strateški resurs o kojem državna politika kroz primarni cilj prehranjivanja stanovništva mora osobito voditi računa”, kaže Jurčić. Važnost hrane ilustrirao je i pokazateljima prolaska pojedinih sektora kroz globalnu krizu koja se najmanje odrazila na prehrambenu industriju. “Upravo preko potrošnje hrane mogu se pratiti faze krize, jer su one u uskoj vezi s psihologijom potrošača. Primjerice, zbog povećanog ekonomskog rizika potrošač nije bio sklon kupnji stana, automobila ili nove perilice. No, svejedno se nije htio u potpunosti lišiti svih zadovoljstava pa je umjesto u automobil, dio raspoloživog novca usmjerio na povećanu potrošnju hrane. Jednako tako, zadnja faza krize očitovat će se kroz novo smanjenje potrošnje hrane, iako taj sektor upravo zbog strateške važnosti nikad neće doći u probleme u kojima se, primjerice, nalazi stanogradnja”, smatra Jurčić.

Više stanovništva
Osim toga, i on, kao i neki drugi stručnjaci podvlači rastući problem nestašice hrane i dugoročnog rasta njezine cijene zbog rasta stanovništva i potrošnje u Kini i Indiji te drugim državama. Prema Jurčiću, državne politike u poljoprivrednom sektoru moraju biti usmjerene i na okrupnjavanje posjeda, osiguranje optimalne strukture proizvodnje i za domaće tržište i za izvoz, moraju uvažavati prilagodbu EU, zbog čega tome treba prilagoditi i politiku poticaja u poljoprivredi i politiku poticaja u prehrambenoj industriji.

Ograničenja

Višak maslina i loze
“U Hrvatskoj se punu ulaže u sadnju novih vinograda i maslinika, jer kad uđemo u EU to više nećemo moći. Zaboravlja se da je EU ulaganje u nove vinograde i maslinine ograničila upravo zato što i sama tih proizvoda ima previše. Tako bi nam se moglo moglo dogoditi da kad uđemo u EU i otvorimo tržiše u potpunosti, da nas prelije europsko vino i maslinovo ulje, koje će vjerojatno, zbog vrlo razrađene politike subvencija koje razvijene članice EU imaju u poljoprivrednom sektoru, biti jeftinije nego naša vina i ulja.”