Novac. Ne možemo bez njega, a teško nam je s njim. Ako ga nemamo nesretni smo, ako ga imamo teško nam je misliti o njemu jer nam je previše apstraktan. Novac u životima ljudi svakako ima važnu ulogu. Pitanje je koliko nas bi se svako jutro ustali i otišli na posao da za taj posao ne primamo plaću. Također je upitno da li bismo mogli raditi ono što trenutno radimo da nismo imali novca za obrazovanje ili da nije uložen velik novac u pokretanje i upravljanje organizacijom u kojoj se trenutno nalazimo.

Psihološke barijere
Iako nam je možda to teško priznati, novac je ipak povezan s našim osjećajem sreće i novac nas često motivira na ulaganje truda. Pokazalo se da je stupanj sreće u povezanosti s BDP-om do određene mjere. S porastom BDP-a, ne dolazi do linearnog porasta osjećaja sreće. Konkretno, to znači da ljudi koji nemaju dovoljna primanja za “normalan” život nisu sretni te u tom slučaju novac vodi do povećanja osjećaja sreće. No nakon određene granice osjećaj sreće više nije u funkciji novčanih prihoda. Kada razmotrimo odnos ljudi prema novcu zanemarujući pri tome osjećaje (ne)sreće, o novcu teško razmišljamo i imamo mnoge psihološke barijere koje nam stvaraju probleme. Jedinstven primjer jest štednja u bankama ili osiguranjima. Daleko od toga da štednja kao takva nije dobra, ali zašto banke odlučuju umjesto nas? Što bi se dogodilo kada bi svaki mjesec preostalu svotu uzeli i stavili “sa strane” ili čak samo odnijeli u banku? Previše posla oko nečega što je danas vrlo automatski. Ipak, problem je u samoregulaciji vlastitog ponašanja. Koliko smo sigurni da bismo to doista svaki put napravili i pri tome se cijeli mjesec trudili da iznos na kraju bude solidan? Nije li ipak lakše da to banka napravi za nas.

Poteškoće s novcem
Daljnji razlog poteškoća s novcem predstavlja pitanje oportunitetnog troška novca. Što si kupnjom nekog proizvoda uskraćujemo u budućnosti? To bi značilo da svaki put prije kupnje razmišljamo o tome koje od stvari/aktivnosti nećemo moći napraviti/kupiti u budućnosti. Da ne pričamo o tome koliko smo (ne)sposobni procijeniti s kojim izborom smo najviše sretni tj. koji izbor je optimalan za naš osjećaj sreće. Kako navesti na razmišljanje “trošim sada, što si uskraćujem u budućnosti”. Kako bi doskočili ovakvoj mentalnoj inertnosti, javila se ideja aplikacije za iPhone u koju bi korisnik unio proizvode/usluge koje voli i koji dovode do osjećaja sreće. Korisnik bi unio parametre cijene i dobio podatke o tome čega se s tom kupnjom odriče. Problem koji se želi ovim načinom riješiti je pitanje konkretnosti kada se radi o odnosu novca i stvari. Ljudi teško zamišljaju koliko sreće nosi 100 kuna. Postoji još jedan problem s novcem. Boli nas plaćanje. Zamislimo situaciju kada bi za svaki griz čokolade platili pola kune. Vjerojatno bi pojeli manje čokolade i uštedjeli poneku kunu, no pitanje je koliko bi nas to usrećilo? Ogroman uspjeh kreditnih kartica rezultat je upravo odvajanja plaćanja od konzumacije, a plaćanje je nešto što nam stvara bol. Kada bi svaki put prije plaćanja karticom otišli do bankomata i vratili se s gotovinom, vrlo vjerojatno bi odustali od velikog broja kupnji.

Andrijana Mušura, magistrica psihologije i predavačica na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta