Pravi proizvod na pravome mjestu u pravo vrijeme. Jednostavna je filozofija uspjeha tvrtke Knauf Hrvatska, koja je unatoč snažnom utjecaju krize na građevinsku industriju zadržala vodeću poziciju na domaćem tržištu. Knauf je dio njemačkoga koncerna, čija je djelatnost proizvodnja i distribucija sustava suhe gradnje, a u Hrvatskoj je prisutan šesnaest godina. Da je upravo Knauf generator razvoja lokalnog tržišta, možda najbolje pokazuje činjenica da se za gipsanokartonske ploče u Hrvatskoj uvriježio termin – knauf. Prema riječima direktora tvrtke Stjepana Raka, vrijeme krize u kompaniji su iskoristili za poboljšanje poslovnih procesa, fokusirajući se na postojeće kupce s kojima zajedno razvijaju rješenja za nadvladavanje problema. “Napravili smo dodatan zaokret prema rekonstrukciji postojećih objekata i stanova, otvorili neka nova izvozna tržišta i ušli u novi tržišni segment gipsane žbuke. Budući da smo najkompetentniji subjekt kada je gips u pitanju, širenje poslovanja u tom smjeru bilo je logično”, kazao je Rak. Iako je tvrtka u 2009. zabilježila pad prihoda, proteklom su godinom zadovoljni. “Na razini EBITDA ostali smo u željenim okvirima. Osobito sam ponosan na to što smo zadržali isti tržišni udio kao i prije krize. Također smo zadržali isti broj zaposlenika i uspješno prilagodili proizvodne kapacitete novim uvjetima poslovanja”, istaknuo je Rak.

Nova tvornica
Dobri rezultati, kazao je, ne bi bili mogući bez podrške kupaca. Stoga najvećim kapitalom smatra upravo odnos s klijentima, izgrađen na dugogodišnjem međusobnom povjerenju i stalnoj prilagodbi njihovim potrebama. Za razvoj Knaufa u Hrvatskoj ključan je trenutak, kazao je Rak, bio otvaranje tvornice gipsanokartonskih ploča u Kosovu pokraj Knina 2004. godine. Tvornica danas vrijedi oko 40 milijuna eura, a više od 50 posto proizvodnje izvozi se u susjedne zemlje. “Željeli smo opravdati povjerenje koje smo dobili tom investicijom. Tržište gipsanokartonskih ploča od 2003. do 2007. se udvostručilo, a mi smo od tada povećali broj zaposlenih za pet puta”, pojasnio je direktor Knaufa. Tvrtka je za 2007. u kategoriji srednjih poduzeća osvojila najprestižnije gospodarsko priznanje – “Zlatnu kunu”. Osim toga Stjepan Rak prošle je godine, prema izboru CROME, proglašen najuspješnijim hrvatskim menadžerom inozemne tvrtke. “Nagrade su lijepa stvar, ali shvaćam ih kao velik poticaj za budućnost. Uvijek imam definiran cilj i razmišljam unaprijed kako bih tvrtki mogao ponuditi nove i pravovremene odgovore i rješenja za poznate ili buduće probleme”, istaknuo je Rak. Dodao je kako uvijek razmišlja proaktivno te da ima unaprijed razrađene scenarije djelovanja za svaku situaciju. “Fokusirano djelovanje također je jako bitno. Ne raspršujem se u tome da pokušavam napraviti puno malih stvari odjedanput, već se radije usredotočim na nekoliko prioriteta”, otkrio je Rak. Vjeruje da je za uspjeh nužan timski rad pa se okružio visokoučinkovitim ljudima, s kojima može ostvarivati viziju tvrtke.

Standardi
Knauf se može pohvaliti i proizvodnjom prema najvišim ekološkim standardima, a društveno odgovorno poslovanje tvrtka iskazuje i odnosom prema lokalnoj zajednici te zaposlenicima. Primjerice, u suradnji s Turističkom zajednicom Knina Knauf sufinancira uređivanje grada, dok je s općinom Biskupija, u kojoj je smještena tvornica, riješena opskrba pitkom vodom. Osim toga važnim smatraju i stalnu edukaciju zaposlenika pa svaki djelatnik tvrtke ima godišnji plan stručnog usavršavanja. “Uspješno izvršavamo sve naše obveze prema društvenoj zajednici, državi, djelatnicima i partnerima. Društveno odgovorno poslovanje je misao vodilja našeg poslovanja”, naglasio je Rak. Od 2010. očekuju povećanje broja izvoznih tržišta, ali i zauzimanje stabilne pozicije u novom segmentu poslovanja, proizvodnji i distribuciji gipsane žbuke. No u ostvarivanju novih ciljeva, smatra direktor Knaufa, mogle bi ih kočiti najnovije izmjene Zakona o rudarstvu koje su 1. siječnja stupile na snagu. “Višestruko se povećavaju naknade za sirovine koje se crpe”, kazao je Rak. Prema njegovu mišljenju, riječ je o mjeri koja nije u funkciji razvoja, već stagnacije gospodarstva. Stoga zaključuje da bi se u izradu zakonskog okvira trebali uključiti gospodarski stručnjaci koji bi mogli pomoći u pronalasku odgovarajućih rješenja za državu, ali i poslodavce.